„Mnoge događaje iz jedne privatne istorije posmatramo u „drugoj verziji“, međutim, Bekim Fehmiu se kloni bilo kakve političke arbitraže. Vrednost ove knjige jeste pre svega u tonu, u veštom preplitanju privatne istorije jednog Albanca s događajima koji predstavljaju zvaničnu istoriju, a koja, razume se, ima ograničen rok trajanja. Kao u Singerovim pričama i romanima, u kojima čitalac prateći pripovedanje otkriva svet jevrejske zajednice, svejedno da li je u Istočnoj Evropi ili Americi, tako i u ovoj Fehmiuovoj knjizi on ima autentičnu sliku jednog sveta koji je srpskom čitaocu, iako sasvim blizu, zapravo veoma daleko.“
– Dragan Velikić

„Stilistički blistavo, uz iznimno ekonomiziranje riječima, koje čitatelj gotovo da doživi kao dug mentalitetu, Fehmiu niže slike albanskog obiteljskog amarkorda kroz dvadeseto stoljeće… Njegovi su, istina, bili obrazovani i razmjerno bogati, pa im priča ne može biti reprezentativna, ali su istovremeno ostajali određeni lokalnom tradicijom, o kojoj mi, kao ni svi naši nacionalisti, ne znamo baš ništa.“
– Miljenko Jergović

„Bekim Fehmiu napisao je „svoje stoljeće“, iako ono, za razliku od stoljeća Gintera Grasa, obuhvaća „samo“ spomenutih dvadeset godina. Mnogo toga ima u ta dva desetljeća, mnogo onoga što će doći naslućuje se… Antologijske stranice…“
– Daša Drndić