Oni su neobičan par: Džordž je mali, vispren i tamnoput; Leni, krupan čovek koji poseduje um malog deteta. Ipak, oni čine „porodicu“, držeći se jedan drugog kako bi pobedili usamljenost i otuđenost.
Kao radnici u kalifornijskim prašnjavim poljima koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, oni grabe svaki posao koji stignu. Jer Džordž i Leni imaju plan: da postanu vlanici komada zemlje i barake koju mogu nazvati svojom. Kad pronađu posao na ranču u dolini Salinas, ostvarenje njihovih snova čini se da je nadohvat ruke. Ali čak ni Džordž ne može sačuvati Lenija od provokacija koketne žene niti predvideti kobne posledice Lenijevog nepokolebljivog pokoravanja stvarima kojima ga je Džordž učio.
„Stajnbekov kratki roman uzdiže živote siromašnih i obespravljenih na jedan viši, simboličan nivo.“ Džems Topam
„Uzbudljiva priča koju ćete pročitati u dahu. Stajnbek je visprene pogodio u nerv.“ New York Times
Neverovatna knjiga! Džon Štajnbek je uspeo da kroz svega stotinak strana pošalje jaču poruku i ostavi jači utisak, kakav malo ko ume da ostavi čak i u dužim pričama. Pročitala sam ovu knjigu pre nekoliko meseci i još uvek imam utisak da je prošlo svega dan-dva.
Snovi i nadanja su neizostavan deo zivota svakog pojedinca bio on kraljevic ili siromah. Naravno, mogucnosti prvog i potonjeg su neuporedive. Tek kada se sa tim suoci, siromah shvata da zivi od svojih snova, da su oni jedino sto ga udaljava od njegove jadne vec unapred odredjene sudbine. Muku i tugu prihvata i podnosi lakse jer mu je postala svakodnevnica na koju se navikao. Prica koja ce vam svakako otvoriti mnoga pitanja, iako kratka govori vise o sudbini drustva i pojedinca nego pojedini klasici na hiljadu strana.
Džordž je mali i hitar a Leni glomazan i trom. Imaju samo jedan drugog pa se međusobno paze jer nemaju drugu porodicu ni zavičaj, idu od ranča do ranča pošto samo svoj rad mogu da prodaju, rade za nadnicu ali ne uspevaju da mnogo uštede. Nemaju budućnost ali svejedno sanjaju o njoj. Sanjaju o svom parčetu zemlje, žele da žive od plodova svog rada, žele sopstveno mesto kome će pripadati…Ali, kada se umešaju nepredviđene okolnosti, kada jedan bude prisiljen da drugome uradi ono što mora a ne želi, shvatiće da želje ostaju samo želje, da siromah uvek ostaje siromah, da se u ovom prokletom svetu svako boji nekog drugog…Na malo strana, jednostavnim rečima, ispričana surova istina o bedi ljudskog života, usamljenosti i otuđenosti pojedinaca, strahu od bolesti i nemoći jer se takvi odbacuju a po potrebi i ubijaju, o svetu u kome svako u onom drugom gleda svoj interes... Uistinu malo remek delo!
Jedan od najpotresnijih i najsnažnijih romana o životu." O ljudima i miševima " je jedinstvena priča koja dirljivo govori o istinskom prijateljstvu, očaju i beznađu ljudi za vreme Velike depresije i krahu američkog sna,ispričana znalački,neumoljivo bez trunke sladunjavosti.Ova vanvremenska priča čini ovaj roman revolucionarnim.Stajnbekov pomalo starinski način pripovedanja darovao nam je veliki roman koji ćete ceniti i ponosno držati na polici.Njegov izniman dar na prvi pogled jednostavnu priču pretvara u pravu umetnost.Genijalno!!!
Sve preporuke za ovaj mudri, pravi književni klasik.
Stajnbekov kratki roman koji teče kao na filmskom platnu, a govori o siromaštvu, neostvarenim snovima, potrazi za slobodom u neslobodnom i surovom svetu u kome ni ljubav, ni poverenje, ni prijateljstvo ne mogu doneti ništa osim tragičnog kraja. Kako je lako poverovati u bolje sutra, u slobodu koju obećava "komad zemlje i baraka" a kako je još lakše izgubiti mogućnost da se to postigne. Ova tužna priča ostavlja dubok trag u čitaocu, ostavlja slike koje se ne gube sa zatvaranjem poslednje stranice, do koje se u dahu dolazi.
Ovaj kratki roman (svega stotinak stranica) je jedna od onih knjiga koja vas ubada svojom surovom i bolnom istinitišću. Čini se da Stajnbekov roman ne postavlja pitanja, ne daje ni odgovore već prosto prikazuje jednu mračnu istinu da je sloboda jedino moguća u priči, snu i mašti likova romana, što će reći - slobode u realnom svetu nema. Parče slobodne zemlje je utopija. Mračna slika je upotpunjena činjenicom da i lepota donosi nesreću, lepota je tragična, ona je usud Kerlijeve žene, koja svojom smrću u paramparčad razbija i san o slobodi Lenija, Džordža, crnog Kruksa i Kendija. Lepota izaziva, za lepotom se teži, ali svet nenaviknut na lepotu ne zna kako sa njom postupati - guši je i ubija (doslovno).
Knjiga koju sam pročitala za jedan sat, a plakala još jedan. Odavno mi ni jedno delo nije ovako potreslo i učinilo da moje srce prestane da kuca dok sam isčitavala poslednjih par strana.
-„Uzbudljiva priča koju ćete pročitati u dahu. Stajnbek je visprene pogodio u nerv.“ New York Times-
Potpuno se slažem sa ovim. Roman je odličan, stvarno ga predi pročitati. Mnogo mi se sviđa tako da ne znam kojim rečima mogu da ga opišem, pa ću kopirati tekst jednog korisnika koji je postavio svoj komentar o knjizi ,, Sva svetlost koju ne vidimo''.
- Otvorite ovu knjigu na bilo kojoj stranici, izvucite bilo koju rečenicu i pronaći ćete njenu magiju.-
Stajnbek ne dozvoljava sebi da bude svrstan u određenu kategoriju. Ova knjiga je drugačija od njegovih prethodnih – „Tortilja fleta“ i „Neizvesne bitke“ onoliko koliko su i one različite jedna od...
Objavljen 1937, roman „O miševima i ljudima“, ostaje zapamćen kao jedan od Stajnbekovih najznačajnijih i najuticajnijih romana. Priča koja prati period od nekoliko dana u životima dvojice nadničara, D...
John Steinbeck postao je 1962. treći američki Nobelovac posle rata, nakon Faulknera i Hemingwaya. Sva trojica tematizovali su odnos civilizacije i divljine, opisivali tipično američki način života dal...