Laguna - Kolumna - Rapa Nui: emotivni paradoks - Knjige o kojima se priča
Sajamski dani od 15. do 31. oktobra
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Rapa Nui: emotivni paradoks

17.12.2008.
Domoroci su izolovano pacifičko Uskršnje ostrvo krstili imenom Rapa Nui, dragi moje, u značenju: Pupak svijeta. Mislili su, sve dok ga nije „otkrio“ holandski moreplovac J. Roheven (1772), da su jedini ljudi na svijetu, te da mimo njih nikog živog i nema u planetarnom okeanskom univerzumu. Usamljeno Ostrvo, površine svega 180 km2, odvajkada je bilo mjesto zaljubljivanja svih tamo rođenih žena i svih tamo rođenih muškaraca, kad i današnje upitanosti: kako se to u ograničenom izboru tipa rapa-nui uopšte može naći odgovarajuća životna prilika?

Pride, ima jedna anglosaksonska bajka o Brigadunu, seocetu kojega je urekla vila, or somebody, pa se jutrom selo budilo kao da je za njih svanuo nastavak dana prethodnog, a zapravo je prošlo bilo u međuvremenu 100 godina. Svejedno su se, i u tom selu izolovanom u vremenu, cure zagledale u samo svoje momke, jedne-jedine na svijetu. I u njima su gledale buduće muževe. Za nastaviti bajku, ili kletvu, razumije se.

Iz ovih se primjera rađa pitanje: biste li i vi razvile ma kakve emocije u odnosu na muškarca koji bi čudom usuda, s vama bio izbačen na pusto ostrvo? Biste li baš u njemu, ma kakvog da je karaktera i spoljašnosti (pod uslovom da je približno sličnog godišta), vidjele muškost s kojom bi se moglo računati do u budućnosti?

Otud čudi, s jedne strane, savremena ženska probirljivost (ne razmatrajmo ovom prilikom mušku, ogleda radi), otezanje s odlukom kojemu se emotivnom privoljeti carstvu, te nikad do kraja odgonetnuta enigma: da li se iza prvog gradskog ugla, ili seoskog brda, ili zemaljskog vremenskog talasa – nahodi kakav bolji, bože daj nam danas, odraz u vlastitom emotivnom ogledalu. Pod uslovom da odraz ima muško ime – kad i argument među nogama, što tu mušku učinkovitost vremenom dokazuje na djelu. As well!

Zaista se pitam, kako bismo se, u ovoj našoj međupolnoj borbi nametnutoj odskora (premda bi feministkinje natuknule: Nametnutoj Oduvijek, Nametnutoj Oduvijek!), mi ponašali u ekstremno suženoj areni.

Recimo, na izolovanom ostrvu Rapa Nui?

Recimo, u bajkovitom selu Brigadunu?

Bilo bi sve isto kao što je i danas, mislim. Izbor bi padao, kao što i danas pada, na sav mogući izbor, s tom razlikom da on ne bi, kao danas, bio naoko beskonačan. Nego bi bio vidno ograničen.

Ograničeni izbor po definiciji, poenta je ove upitanosti bez pretenzija da preraste u ogled. I ima veze sa još jednom pričom. Po njoj, krenuo je jednom u planinu profesor sa đacima da im tumači bilje. Jednog đaka ujede zmija. Profesor nije znao šta da radi, u vremenima kad nisu postojali mobilni telefoni. Odjedanput, eto nekog mudrog starca kojemu je sijeda-prešla-pojas-brada. Čim vidje za nezgodu, uze ovaj da oko bolesnog učenika bere travke, ne svaku, nego tu i tu, te od njih probranih stade da prstima pravi zelenu kuglicu. Kuglicu je potom pritisnuo na ujed-ranu, a ostalima otkrio ovaj nauk: oko svake se bolesti, baš tu oko, uvijek nalazi i lijek.

Ako dakle mislimo da okruženi osobama suprotog pola polako umiremo otrovani samoćom, valja nam se sjetiti svih današnjih primjera. Ljubav je oko nas, ma gdje da (trenutno) živimo. Polovina Marije iz Jevrejske ulice, na Dorćolu, naći se drugu polovinu sebe možda pod muškim imenom (slijedimo li stereotip) u ulici Braće Baruh? Marini s kotorskog Trga od oružja možda je suđen Tripo s Trga od mlijeka? A ne Hulio iz Barselone? A možda je baš taj Hulio izabrani, ukoliko Marina ovih dana dobije stipendiju katalonskog Instituta za biologiju mora, pa se Marina preseli u, slučajem, baš Huiliovu ulicu?

Uvijek smo najintimniji bili sa baš našim bližnjima. Kao da svi, sve vrijeme živimo na ostrvu, ko na Rapa Nuiju, ko u Beogradu, ko u Kotoru, ko u Vatikanu – ostrvu celibata, ko na raspusnim Bahamima, Bermudima, Sejšelima, ili na pak najudaljenijim ostrvima u odnosu na sve kontinente – na Uskršnjem onom otočju.

Da smo jedini čovjek na zemlji, i da smo jedina žena, ne bismo li se zavoljeli? Dok nas smrt ne rastavi. Ne bismo li?

 

 

 

 

 
Ostale kolumne autoraPogledajte sve
kako sam 2014 godine u romanu jedro nade predvidio koronu laguna knjige Kako sam 2014. godine u romanu „Jedro nade“ predvidio koronu
15.03.2021.
Pisac uvijek vidi iza okuke naših dana. Tako su Veliki rat već vidjeli da dolazi oni koji su znalački ukrštali riječi prije Prvog svjetskog rata, baš kao što su novi veliki rat vidjeli pjesnici...više
više
titanik, britanik i olimpik laguna knjige Titanik, Britanik i Olimpik
22.12.2020.
Na Primorju se kaže da je pegula svak onaj ko ima zlu sreću. U legendarnoj seriji „Velo misto“, rađenoj po scenariju Miljenka Smoja, jedan se popularni lik zvao Pegula, ako ni zbog čeg...više
više
tri stolice iz srpske književnosti laguna knjige Tri stolice iz srpske književnosti
02.11.2020.
Dugo nisam znao da je upravo stolica jedinica namještaja, a ne sto ili krevet. Jedan od najboljih savjeta dobio sam prije 20 godina kada sam kupio prvi kompjuter, ne računamo li igračke poput ZX Spectruma...više
više
životinjsko carstvo laguna knjige Životinjsko carstvo
05.10.2020.
Dugogodišnjim posmatranjem ustanovio sam da većina ljudi čašu sa vodom na pola – vidi kao polupraznu, a ne kao do pola punu. Šta više, ustanovio sam kako ljudi koji opažaju čašu...više
više
Knjige autora
Najnovije kolumnePogledajte sve
heroj kakav nam je i potreban laguna knjige Heroj kakav nam je i potreban
13.09.2021.
Ovaj članak počinjem sa idejom da ga podelim na pet omiljenih književnih grupa. Zajedno, imaju skoro sto hiljada članova, a ja želim da ovo znanje pustim daleko. Preporučuje me to što sam autor...više
više
deca se prepadnu na pomen lektire laguna knjige Deca se prepadnu na pomen lektire
12.07.2021.
Jedna od najčešćih rečenica, koja se čuje u vreme beogradskog Sajma knjiga, je: „Ljudi danas ne čitaju dovoljno“. Posebna briga se, tom prilikom, usmerava na mlađe naraštaje, brigom:...više
više
kompletiranje snova laguna knjige Kompletiranje snova
07.05.2021.
Pišem ovo na Đurđevdan, dan značajan i za „Bajku nad bajkama“, jer tada se dešava veliki okršaj čiji eho vidimo i danas, u slikama i freskama preživelim do današnjih dana, a na kojima...više
više
zovem se baba laguna knjige Zovem se baba
22.01.2021.
Unapred vam se izvinjavam, trebalo je danas da vam napišem drugi, korisni i odlični savet doktora Keniga, ali ne mogu. Probala sam, al mi ne ide, to će morati da čeka još nedelju dana, jer jedino...više
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.