Pored svakog artikla nalazi se dugme „Dodaj u korpu“ – kliknite na njega i artikal će automatski biti dodat u Vašu korpu.
Artikle u korpu možete na isti način dodati i sa svoje liste želja. U svakom trenutku pogledom na korpu u gornjem desnom uglu ekrana možete da vidite koliko artikala imate u korpi.
Kada ste odabrali sve artikle koje želite da kupite, kliknite na korpu u gornjem desnom uglu ekrana i otvoriće vam se obrazac za kupovinu.
Odabrane knjige možete platiti karticom, pouzećem ili uplatom na račun.
Troškovi dostave su 180 dinara za plaćanje karticom i uplatom na račun, i 180 dinara za pouzeća.
Troškovi isporuke za inostranstvo su 2700 dinara – pakete isporučuje DHL.
Kad je oblačno, oblačno je. I mračno je koliko je oblačno, u 14.40. I nema druge. Zato ti budi vedar i spasi sebe, za onoga kome sunce treba. A vedrina iz mraka i dolazi. Tamo ona i nastaje.
„Melanholični junak ovog romana je usamljenik koji vodi dnevnik o svom lutanju Beogradom dok se oporavlja posle teške bolesti. Neopterećen balastom stilskih i retoričkih figura, on opisuje i promišlja svakodnevne prizore grada tokom zimskih meseci 2004/2005. godine i tako iscrtava istovremeno topografiju sopstvene duše i upečatljivu sliku svoga vremena.“ Actes sud
„U Dnevniku druge zime dnevničar se oporavlja od svojevrsne oduzetosti nogu do koje je doveo njegov alkoholizam; zapravo, može se reći da iznova uči da hoda. U širem smislu: i da misli, da oseća, da živi. Valjarević kao prozni pisac možda je i najjači baš u svojstvu uličnog hodača-pripovedača: onoga ko briljantno uočava i prepoznaje, i bez i trunke kitnjastosti i pretencioznosti u malešne lirske medaljone pretače svakodnevicu, svoju i tuđu, prizore i zbitija poznatih i nepoznatih ljudi, čineći od sivog i tmurnog Beograda pozornicu za svoj spektakl-bez-spektakla, za sve one kao uzgredne čarolije koje bi nekome (svakome?) drugome promakle.“ Teofil Pančić
Ono što pleni i zavodi od prve stranice bilo koje Valjarevićeve proze jeste nepatvorena iskrenost. Tek kada se oslobodimo htenja da se svima dopadnemo, možda ćemo se nekome i dopasti, kaže stara poslovica. Otuda njemu i najviše leži ispovedna i dnevnička forma. Njegova zapažanja o tome šta vidi i kako se oseća su izvanredna. On je neverovatan majstor da uhvati detalj, skicira sliku i prenese atmosferu. Čak i kada govori o uzrocima svoje sadašnje bolesti, pripovedač je neuvijen i otvoren u izlaganju. Sjajna knjiga za zimske dane propraćene dugim i besciljnim šetnjama.
Uz ovu knjigu sam lako uspevala da ukapiram kada sam koncentrisana, a kada ne. Kada sam bila odsutnija, roman bi je bio konfuzan i sve mi je izgledalo nabacano i bez ikakvog smisla. Kada se uživite, potpuno utonete u priču. Onda možete osetiti sve ono o čemu vam Valjarević priča. Bukvalno mi je bilo hladno kada je i junaku ove priče bilo hladno. Potpuno netipična knjiga, netipičan stil, potpuno drugačije i vredno svakog momenta koju ćete uz knjigu provesti.
Sada, kada smo zbog stanja u državi, svi u izolaciji, šetnja je sasvim sigurno ono što mnogima najviše nedostaje. Možda ćemo kada se život vrati svojim tokovima, i mi morati, poput glavnog junaka ovog romana, ponovo da učimo da hodamo. :) Dotad, preporučujem vam da se podsetite koliko je lepo šetati gradom - uz sve sitne pojedinosti koje se mogu zapaziti usput, i šetajući prostorom, šetati i sobom samim: prizvati prošlo, pređeno, učinjeno i nepovratno, a razmisliti i onome što tek čeka da bude pređeno. Sjajna knjiga za čitanje tokom ovih dugih dana...
Za mene je ova knjiga, koju sam čitao kada se prvi put pojavila, dnevnik šetača. Ne samo u bukvalnom smislu, jer autor s više ili manje napora hoda ulicama svog grada, već i metaforički, on šeta po svojoj duši, po sećanjima, bolu. Pridružio sam u se u toj šetnji i od tada volim njegovu prozu.
Valjarevićeva knjiga je tako nenametljiva i stidljiva, a nema se čega stideti. Naprotiv, ona služi na ponos svom autoru. Ti dnevnički zapisi su prave lirske bravure dovedene do savršenstva neverovatnom sposobnošću da se uoči najmanji detalj i da mu se veći smisao.
Junak ove knjige opisuje jednu beogradsku zimu, a kroz svoje opise nastale tokom dugih šetnji on nam zapravo otkriva sebe i svoj svet koji je poput pećine iz bajke - dobro sakriven i pun blaga.
Odličan citat Danila Harmsa iz ove knjige: " Nadahnuće i interesovanje – to je jedno te isto. Odstupiti od pravog nadahnuća, isto je toliko teško kao i od pravog poroka. Uz istinsko nadahnuće nestaje sve ostalo i ostaje samo jedno. Zbog toga je porok takođe svojevrsno nadahnuće. U osnovi poroka i nadahnuća leži jedno te isto. U njihovoj osnovi nalazi se pravo interesovanje. Pravo interesovanje – to je glavno u našem životu.." Evo još jednog citata iz ovog dela:- "Ima jedno drvo breze ispred moje zgrade, koje se drži sasvim dobro za ovo doba godine. Dovoljno je lišća u krošnji, a u jednom delu krošnje lišće je još uvek zeleno. Baš ispod tog dela krošnje nalazi se ulična svetiljka, i ta sijalica osvetljava i greje taj deo krošnje, gde je lišće zeleno. Osam sati je uveče i gledam u to visoko drvo, i tu banderu sa osvetljenjem na vrhu. I vidiš, to je ta saradnja, slučajno je ispalo, ali sarađuju. Drvo breze i ulična svetiljka. Kakav je to idealan par".
Evo jednog dobrog odlomka iz ovde dostupnog nam Odlomka, a detaljniji komentar ću ispisati kad kad izađe ovo delo u prodaju, kad pročitam celu knjigu: "Samo u emociji nema ničeg modernog, nema tu mode. Tu nikada ništa nije u novo, nikada ništa nije zastarelo. Tu je sve kako jeste. Zato je sve drugo golo govno. Prvo je nasta-la emocija, pa onda reč, tako je, otprilike, rekao Selin, a taj je zbog toga i nadrljao. Samo u emociji je sve kako jeste, svi životni sokovi, sve ljudsko i ništa moderno. Sa stilom. Ako je prvo bila emocija, kako kaže Selin, onda je u prvih desetak reči bila bar jedna psovka".
„9. decembar
Jedem crni hleb, margarin i masline, u 8.15 ujutru, i dok to doručkujem gledam kako se puši iz šolje vrela kafa. Loše sam spavao, što ne mora da znači da će i dan biti loš. Masline ima...
Roman Srđana Valjarevića „Dnevnik druge zime“ prava je zimska knjiga, kao stvorena za čitanje tokom kojeg bismo, u pauzama, bacili pogled kroz prozor na zimsku idilu svoje ulice, pokušavajući da i sam...
Ostavili smo, skoro pa mirne duše, naratora iz „Koma“ na kraju njegovog putešestvija. Na početku „Dnevnika druge zime“, ne tako udaljenog u vremenu od prethodnog romana, naš junak (po zanimanju pisac)...
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.