Laguna - Kolumna - O piscu - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

O piscu

10.12.2007.
Živim u jednoj mediteranskoj knjižari, 0-24. To će reći kako po defaultu srećem mnoge kojima je do pisanja više negoli što im je do realnog života.

Osmotrim ih kad prvi put uđu. Ne od glave do pete, to ne činim nikad, niti što na sebi nose, nego ih pogledam isprva u oči. Sekund mi je dovoljan. Kad vidim što uzimaju u ruke, svašta iščitam o čovjeku ili o ženi.

Knjižarskim ili spisateljskim okom (nikad nisam siguran koji od ta dva pronicljiva sveznajuća pretežu prilikom procjene) uglavnom znam s kim ovoga puta imam posla.

Kad čujem da preda mnom nije kupac književnosti, nego njen tvorac u pokušaju, jednako mu savjetujem da ne pokušava.

Uzdahnem, pa to kažem...

Kuvam im svima čaj od narandže sa cimetom, samo da me ne shvate krivo.

Jer su ljudi danas skloni da vas shvate krivo uvijek ako govorite istinu. Ponad čaja aromatičnog ukusa, biranim riječima no jasno, nastavljam o tome da se nikad i nikako ne dotiču tastature!

Dok su još zagrcnuti, ti pisci, sugerišem im iz prve ruke da se što prije okanu ćoravoga posla. Da operu ruke ako su u minulih 12 sati tvorili ma kakav tekst.

Bis dat qui cito dat, dvaput daje ko brzo daje; ko savjetuje na vrijeme toga bi trebalo častiti. Moja je namjera, u tom smislu, uvijek dobronamjerna. Jebeš čast. Jer je pisanje trka na duge, počesto na baš preduge staze.

Ne isplati se, želim da kažem.

Ili se isplati - jedino kad otkriješ kako se pisanje sve vrijeme bavi tobom, a ne ti pisanjem. Ako je ovo drugo, onda nema pomoći.

Na nekoj misaonoj raskrsnici, pisca će uvijek da sačeka vrag. Malo pisaca zna da se sa onim čije se ime ne izgovara - ne razgovara at all. Pisanje je šejtanski posao, upozorio je na vrijeme Selimović. To što je rekao klasik, jer je to rekao klasik, valja sve vrijeme imati na umu. Nije Selimović bio jedini.

S pisanjem se ili počinje izuzetno rano, kao s violinom, ili je bolje da se s pisanjem ne počinje.

Prednost spisateljskog zanata je u najmanju ruku dvojaka. S jedne strane, nikad nije prekasno za prvu rečenicu; s druge strane - globalizacija danas jedino s posla ne može da otpusti - pisca. Za razliku od drugih umirućih zanata, Pisci su ovih dana još uvijek svete krave. Pa i ovo, uslovno.

Ukoliko pisac oprezno zaobilazi vraga, a ima dobru kondiciju, uspjeće. Ukoliko vraga pak veliča, biće jedan od rijetkih bogatih zanatlija na svijetu. A ako pisac govori o Bogu, neka mu se Bog nađe u pomoći. Takovi pisac mora da računa i na dodatnu jednu mogućnost, da će biti velik možda jednom, ali da niko za nj neće čuti za života. Pljuvaće ga do smrti. Jebeš uspijeh poslije.

Dučić je kazao gdje nema velike Književnosti bez Boga, Ljubavi i smrti. Da bi se te tri teme preplele, nužno je biti obrazovan, i nužno je što bolje vladati gramatičkim i pravopisnim pravilima. Bolje je znati pravila, pa im ići uz dlaku, nego biti jednokratni amater, makar i medijski neko vrijeme promovisan.

Mladi pisac nikad nije to po definiciji. Uvijek postaje, sa svakim ukucanim slovom. Namjerno kazujem ukucanim, a ne napisanim, jer je pisanje kao pisanje izumrlo, preobrazilo se u kucanje, tipkanje. Time je umnogome i obilježeno; otrovnije je, da budemo svi koji živimo za riječ i od riječi, iskreni.

Ostavimo li po strani talenat, jer je ovaj prirođen, Bogom dat, pismenost moramo vagati kod svakog pisca. Ima pisaca koji su trudom nadomijestili talenat. Pismenost se stiče dugim mukotrpnim učenjem. Dok se drugi ili druge u mladosti ponašaju profano, budući je pisac zainteresovan za sakralno. Pa ma se to sakralno ticalo i ozbiljnih analiza vlastitog profanog. Slova se, važno je imati na umu, nisu pojavila ni iz čega. Nije ih čovjek izmislio sebi da olakša život. Slovensko pismo nastalo je 863. godine iz višnje promisli, iz nadahnuća.

Mladi pisac stiče nikad priznatu titulu velikog P onoga trenutka kada izgubi epitet mladi, premda, praksa pokazuje gdje su mnogi mlađi pisci uveliko već dobri pisci. Teško je kazati do koliko godina je pisac mlad, a od koliko postaje mlađi? Mlad može biti do 25. ili 30, a mlađi i do 40. pa i tu neke godine.

Pisac mora da vjeruje u to da se riječima može opisati Bog, Ljubav, smrt. Makar to i ne umio, do kraja života, on mora da ima vjeru u jezik na kome piše, vjeru da se jezikom može sve opisati. Jezik je kombinacija mogućih formula. Sve istine postoje u jeziku.

Jezik uvijek čeka nekoga ko može da definiše smisao čovječjeg postojanja – iz današnje perspektive. Tim prije što i mi, kao i svi naši prethodnici, živimo u vječitom danas.

Istina mora da bude uporedni sistem svakog pisca. Svako odstupanje od istine, da bude na osudu piscu. Ko ne govori istinu, da se javno potkaže. Jer taj onda ne može ni ljepotu da nudi čitaocu. Čitalac je pas, najbolji piščev prijatelj; slijedi ga i voli, i kad pisac očigledno griješi. I lajao bi na Trgu, pod kakvom zastavom, u skladu s piščevim premisama. Dešavalo se takvo što, a sa čime pisac mora uvijek da računa. S kušnjom: ako ne govori lijepo o istini, hoće li time pokvariti čitaoca? Ako ne govori istinu, i ako na kraju kvari čitaoca, tada ne čini li grijeh? Sablazniti čitaoca isto je što i go hoditi pred djetetom. Ne valja se.

I ne može se o svemu pisati, uputa je finalna. Niti se smije biti dosadan.
Ostale kolumne autoraPogledajte sve
tri stolice iz srpske književnosti laguna knjige Tri stolice iz srpske književnosti
02.11.2020.
Dugo nisam znao da je upravo stolica jedinica namještaja, a ne sto ili krevet. Jedan od najboljih savjeta dobio sam prije 20 godina kada sam kupio prvi kompjuter, ne računamo li igračke poput ZX Spectruma...više
više
životinjsko carstvo laguna knjige Životinjsko carstvo
05.10.2020.
Dugogodišnjim posmatranjem ustanovio sam da većina ljudi čašu sa vodom na pola – vidi kao polupraznu, a ne kao do pola punu. Šta više, ustanovio sam kako ljudi koji opažaju čašu...više
više
ukus konzervirane tune iz prošlosti laguna knjige Ukus konzervirane tune iz prošlosti
08.06.2020.
Moja porodica godinama jede konzerviranu tunu ukusniju od tune koju jedu moji sugrađani ili pak čitaoci ovog teksta. Objasniću u nastavku kako... No prije toga valja reći koju riječ o preperima...više
više
ja, dondo laguna knjige Ja, dondo
18.11.2019.
U najpoznatijem djelu dubrovačkog pisca Marina Držića glavni je junak dundo Maroje. Komedija „Dundo Maroje“ prvi put je izvedena polovinom 16. vijeka u Sali Velikog vijeća Dubrovačke...više
više
Knjige autora
Najnovije kolumnePogledajte sve
dan kada je gorko zaplakala boginja higija laguna knjige Dan kada je gorko zaplakala boginja Higija
23.11.2020.
 Bilo je to za vakta Prve Liberalizacije, one koja je sledila nakon Prvog Talasa, perioda kada je rolna toaletnog papira bila željenija od plemenitih metala, koji jesu plemeniti, ali ne i dovoljno...više
više
kultura nije dobro oružje u borbi protiv nekulture laguna knjige Kultura nije dobro oružje u borbi protiv nekulture
18.11.2020.
Sada ću izreći jednu jeres… Ali staću čvrsto iza nje, pravdajući se sopstvenim iskustvom, a ono nije malo. I ne morate se slagati sa mnom, samo nemojte da me ubeđujete ni u šta. Negirajte...više
više
kako sam prevario smrt laguna knjige Kako sam prevario smrt
10.11.2020.
  U leto 1998. godine udario sam se na Adi Bojani jedrom od vindsurfa po desnom uvetu. Vetar ga malo jače cimnuo i ja nisam stigao da se izmaknem. Posle par dana kada je bol prošao provalim...više
više
čitanje života laguna knjige Čitanje života
09.11.2020.
Ja to jesam već jednom napisala, ali moram da ponovim – gospodin Anton Pavlovič Čehov, pseudonimski Antoša Čehonte, i ja smo se upoznali u vrlo nezgodnom trenutku. Razlika u godinama je bila...više
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.