Laguna - Bukmarker - „Nečista krv“ – poezija neizrecivog i nedokučivog - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

„Nečista krv“ – poezija neizrecivog i nedokučivog

Bilo da se posmatra u kontekstu stvaralaštva srpskog realizma, bilo da se posmatra u kontekstu srpske moderne, roman „Nečista krv“ (objavljen 1910, ali stvaran tokom prethodnih desetak godina) u obe književne epohe zauzima visoko, ako ne i najviše mesto, a svakako mu jedno od najviših mesta pripada i u okviru celokupne srpske književnosti.

Stvarajući na razmeđi i međusobnom preplitanju dva jasno definisana književna pravca, Borisav Stanković je u svojim delima upravo i prikazao sudar dva vremena, a taj je sudar bio uslovljen brojnim razlozima, najviše političkim i socijalnim, što se pak odražavalo na psihološki aspekat jednog mentaliteta i jedne generacije.

Veličina književnog dela ogleda se i u tome što je ono toliko kompleksno da je teško definisati ga jednom rečju i jednom odrednicom, a u slučaju „Nečiste krvi“ nije samo pitanje da li je reč o realističkom ili modernom romanu nego i da li je psihološki ili sociološki roman, da li je roman pripovedan u vidu hronike ili je koncipiran kao roman lika, a nedoumica ostaje i da li je pisac ovim romanom više otkrio ili više prećutao.

Zadirući u intimni svet glavne junakinje Sofke, sve do njenih erotskih snova, a zatim razobličavajući tradiciju i njene običaje koji često prelaze granice morala, Stanković je zapravo mnogo toga ostavio nedorečenim, što nikako nije nedostatak – naprotiv, time je omogućeno čitaocu da sâm zamisli i dočara ono što nije izgovoreno ili što je samo uzgred spomenuto.

I kad piše o Sofkinim precima, i kad piše o efendi Mitinom odnosu prema ćerki, i o naboju osećanja između Sofke i njenog budućeg svekra Marka, i o razvoju ljubavi između Sofke i njenog znatno mlađeg muža Tomče, pisac se izražava poetskim jezikom koji ne odudara mnogo od već formiranog književnog standarda (osim kad se u upravnom govoru javlja vranjski govor), koji radnju čini spontanom, kao da je pripoveda očevidac samih događaja.

Upravo takav jezički izraz, ali i tematika koja ostaje tajanstvena čak i kad se o njoj piše na preko stotinu stranica, učinili su da „Nečista krv“ izraste u umetnost neizrecivog i nedokučivog, jer koliko god da je pisac nameravao da prikaže naličje jednog vremena i mentaliteta, istovremeno je i sâm pazio da ne otkrije do kraja ono što ne bi trebalo razotkriti.

Stankovićevi junaci inače ne ostvaruju svoje fantazije, ne krše stroga patrijarhalna pravila iako o tome oduvek maštaju, ne stavljaju osećanja iznad dužnosti iako su osećanja toliko jaka da neretko vode i u smrt, a ako se i usude da prekrše stare nepisane zakone, oni kao da sami sebe kažnjavaju zasluženom kaznom.

Stoga se Sofka, čija lepota postaje tragična krivica, dobrovoljno predaje nametnutoj udaji i docnijem turobnom životu, koji postaje cena njene gordosti, dok Sofkin svekar svesno odlazi tamo gde zna da ga čeka pogibija.

Nije naodmet poređenje sa Čehovljevim dramama, gde važi pravilo da puška koja se na sceni pojavi mora da pukne pre nego što se predstava završi. Kod Borisava Stankovića je obrnuto, i baš se na tome gradi sva napetost, iščekivanje i nagli obrt: puška je tu, čini se da će opaliti, ali nikako da pukne, jer onaj ko drži pušku nema za to dovoljno hrabrosti, ali ni ludosti. Naravno, puška u Stankovićevim delima, a naročito u „Nečistoj krvi“, može biti shvaćena i u prenesenom, tačnije erotskom smislu, jer vrhunac romana jeste u sceni kad Sofkin svekar nema snage da sa svojom tek prispelom snahom ispuni seksualni čin koji se, u Markovom svetu, smatrao uobičajenim i normalnim.

Iako se ostvario kao majstor proznog žanra, Borisav Stanković je istovremeno bio i pesnik, i to pesnik starog Vranja, čaršije iz vremena odlaska Turaka i propasti nekadašnjih ugledih srpskih porodica, pa je tako i „Nečista krv“ svojevrsna poezija, i to poezija koja istovremeno otkriva i prećutkuje, poručujući da pojedine tajne treba to da ostanu čak i kad se o njima sve zna.

Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
prikaz romana u potrazi za napoleonom završni čin burnog života laguna knjige Prikaz romana „U potrazi za Napoleonom“: Završni čin burnog života
24.03.2023.
„U potrazi za Napoleonom“, elegantni i uverljivo prikazani roman iz pera vrhunskog pripovedača Margaret Rodenberg, spada u sam vrh istorijske fikcije. Može li roman koji pripada žanru istorijske fi...
više
delfi kutak je pročitao sedam sestara  laguna knjige Delfi Kutak je pročitao: „Sedam sestara“
24.03.2023.
Pre svega, da pojasnim – nisu me oteli vanzemaljci. Nisam udarila ni glavu. Nisam sedela ni na promaji. Sve je okej, pročitala sam „Sedam sestara“. Stvarno. Elem, moje siromašno iskustvo sa romanim...
više
laguna i megacom film vas vode na film osam planina  laguna knjige Laguna i MegaCom Film vas vode na film „Osam planina“
24.03.2023.
Igrajte se sa nama u ovoj nagradnoj igri i osvojte karte za specijalnu projekciju filma „Osam planina“. Sve što treba da uradite je da: 1. Zapratite Instagram profile: @megacomfilm, @laguna_...
više
 knjigu sam pisao da bih mogao da plačem predstavljena knjiga dosije atila  laguna knjige „Knjigu sam pisao da bih mogao da plačem“ – predstavljena knjiga „Dosije Atila“
24.03.2023.
Đorđe Vasiljević Atila rođen je u Beogradu 1982. godine. U mladosti je bio aktivan sportista i odličan đak, pisao je poeziju. Ipak, život ga je naveo na put kriminala, zbog čega je trećinu života prov...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.