Laguna - Kolumna - Ukus konzervirane tune iz prošlosti - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Ukus konzervirane tune iz prošlosti

08.06.2020.
Moja porodica godinama jede konzerviranu tunu ukusniju od tune koju jedu moji sugrađani ili pak čitaoci ovog teksta. Objasniću u nastavku kako...

No prije toga valja reći koju riječ o preperima (eng. preppers), tj. ljudima koji očekuju da će u bližoj ili daljoj budućnosti doći do kolapsa sistema, pa se aktivno pripremaju za preživljavanje u uslovima pandemije, katastrofe ili čak kataklizme.

Pokret prepersa zahvatio je cijeli svijet, mahom zapadni, gdje onih koji gomilaju zalihe i stiču vještine for survival ima na stotine hiljada.

Javnost je za prepere saznala nakon dokumentarnih filmova koji su emitovani na kanalima „National Geographic“ i „History“, a više informacija o tome kako preživjeti zlu ne trebalo može se naći na Fejsbuk stranici Preperi Srbije.

Preperi se između sebe razlikuju i po tome za kakvu se nevolju spremaju.

Jedni gomilaju hranu i ljekove, drugi prave podzemna skloništa, treći se naoružavaju, četvrti treniraju da bi višednevnim pješačenjem, recimo, mogli da izađu iz megalopolisa zahvaćenih pravim ili pak društvenim plamenom...

Zajedničko za prepere je da imaju apokaliptičnu intuiciju, ljubav prema prirodi i raznim vještinama. Preperi su sve samo ne glupi. Oni od igle položene na list, kad ga polože na vodu – naprave kompas. A od papirnog ubrusa i dva lastiša – zaštitnu masku.

Virusom preperstva, ako se tako kaže, zaražen sam u Beogradu, mjesec dana prije negoli će nas napasti NATO. Mi nismo mogli da znamo da li će Beograd da ostane prepoznatljiv kada bombardovanje jednom prestane, ili će pak glavni grad da liči na Drezden, njemački grad sravnjen sa zemljom u Drugom svjetskom ratu.

Pa sam počeo da sakupljam konzerve i čuvam prepečen lebac.

Danas sam vjerovatno do te mjere skroman preper da se tim imenom i ne bih mogao da nazovem, jer sam svjestan da bi u slučaju pada sistema onoga ko ima n primjer kozu, ubili oni koji nemaju kozu, da bi onoga ko ima bilo kakvu jestivu kulturu – pokrali, da bi onome ko ima vodu – vodu popili, i tome slično. Zato se trudim da imam po koju svijeću viška, pakovanje šibica, malo sapuna, poneki lijek ili melem, te pakovanje upaljača. Ratno iskustvo iz regiona naučilo nas je da su stvari koje zauzimaju malo prostora a koje se u slučaju pada sistema mogu dobro trampiti – pametna investicija.

Vratimo se na konzerviranu tunu ukusniju od tune koju jedu čitaoci ovih redova... Obično godišnje kupim 50-ak konzervi, zapakujem ih, zabilježim rok trajanja, i pohranim ih na meni znanom mjestu (dislokacija simboličnih zaliha potkazuje me kao čovjeka koji razmišlja kao preper). Riječ je otprilike o količini koju mala porodica koja izbjegava konzerviranu hranu pojede za godinu. A kupi se i po koja „ovogodišnja“ konzerva, tu i tamo.

Opazio sam, dugo godina kušajući mahom „tunu iz prošlosti“, kako kvalitet oličen ukusom opada iz godine u godinu! U poređenju sa konzervama iz 2015. g, tuna iz 2020. je bezukusna, premda slutim da će biti preukusna kada se 2025. bude upoređivala sa ukusom tune iz 2020. godine. Ovo sam iskustvo htio da podijelim, jer iza njega stoji priča duga 20 i kusur ljeta, a počela je u Beogradu, 1999. g, pod bombama.

Podijelimo, na kraju, ljude koji žele da prežive, u tri grupe.

Jedni su svakako migranti, koji se evakuacijom bore za opstanak.

Drugi su, npr. oni Beograđani koji vikendom ne odlaze na selo, nego u potpunosti zavise od grada, pa im zaliha bilo čega, čak i pod uslovima dugotrajnog nestanka struje nekmoli epidemije, dobro dođe. Podgrupa su Beograđani koji vikendom odlaze pak na selo: sve njihove zalihe ionako stanu u jedna kola.

Treći su poljoprivrednici. Oni su po defoltu preperi, jer pokušavaju da budu samoodrživi proizvodnjom vlastite hrane, počesto i struje. Treća grupa je najmanja. Plodna Vojvodina sa zemljom za koju Pavić kaže „da bi živa čoveka rodila“, prodaje se u bescijenje, kao i zemlja u Srbiji, kao i zemlja u regionu, osim gradova, i mimo Primorja.

Biti preper košta.

Preper s velikim P na mjesečnom nivou izdvaja uzdignutu obrvu novca za ono za što se sprema.

Iz svega proizilazi jedna misterija koja se tako dobro vidi na primjeru srpske zemlje. Svi znamo da se za 5.000 evra na našim prostorima može kupiti kuća, hektari zemlje oko kuće, i razne voćke u paketu. Pa opet, nema kupaca.

To će reći da veliki imaoci dobrih komada planete Zemlje, generišući sukob koji se mora zbiti, a koji se zbog ogromnog bogatstva – količine zaliha i veličine luksuznih skloništa nikako ne mogu nazivati preperima – spremaju na to da cijene svega što vrijedi još padnu, ne bi li u trenutku predviđenog kolapsa tek onda sve kupili za džabe.
(Izvor: Pečat)

U potpisu fotografije:
Konzerve tune iz 2015. godine (Foto: N. M.)
Ostale kolumne autoraPogledajte sve
kako sam 2014 godine u romanu jedro nade predvidio koronu laguna knjige Kako sam 2014. godine u romanu „Jedro nade“ predvidio koronu
15.03.2021.
Pisac uvijek vidi iza okuke naših dana. Tako su Veliki rat već vidjeli da dolazi oni koji su znalački ukrštali riječi prije Prvog svjetskog rata, baš kao što su novi veliki rat vidjeli pjesnici...više
više
titanik, britanik i olimpik laguna knjige Titanik, Britanik i Olimpik
22.12.2020.
Na Primorju se kaže da je pegula svak onaj ko ima zlu sreću. U legendarnoj seriji „Velo misto“, rađenoj po scenariju Miljenka Smoja, jedan se popularni lik zvao Pegula, ako ni zbog čeg...više
više
tri stolice iz srpske književnosti laguna knjige Tri stolice iz srpske književnosti
02.11.2020.
Dugo nisam znao da je upravo stolica jedinica namještaja, a ne sto ili krevet. Jedan od najboljih savjeta dobio sam prije 20 godina kada sam kupio prvi kompjuter, ne računamo li igračke poput ZX Spectruma...više
više
životinjsko carstvo laguna knjige Životinjsko carstvo
05.10.2020.
Dugogodišnjim posmatranjem ustanovio sam da većina ljudi čašu sa vodom na pola – vidi kao polupraznu, a ne kao do pola punu. Šta više, ustanovio sam kako ljudi koji opažaju čašu...više
više
Knjige autora
Najnovije kolumnePogledajte sve
zovem se baba laguna knjige Zovem se baba
22.01.2021.
Unapred vam se izvinjavam, trebalo je danas da vam napišem drugi, korisni i odlični savet doktora Keniga, ali ne mogu. Probala sam, al mi ne ide, to će morati da čeka još nedelju dana, jer jedino...više
više
umetnici iz bajke laguna knjige Umetnici iz bajke
17.12.2020.
Želim da vam prikažem četvoro umetnika bez kojih  „Bajka nad bajkama“ ne bi bila to što jeste, jer oni su ti koji su svojim vizijama i virtuoznošću dali oblik mojim rečima. Tekst...više
više
slavska strategija laguna knjige Slavska strategija
14.12.2020.
Što se tiče slavske situacije, ona je trenutno takva da slavi može da prisustvuje najuža porodica, pod uslovom da nije široka, žito, kolač i dežurni svetac ako postigne. S obzirom da slava služi...više
više
nedeljne zanimljivosti 2 o novaku, ginisu i ostalim rekorderima laguna knjige Nedeljne zanimljivosti 2 – O Novaku, Ginisu i ostalim rekorderima
07.12.2020.
OK, dopale su vam se prethodne zanimljivosti, verovatno zbog stvari „s druge strane“ o kojima se obično ne piše. Mnogo ste reagovali na tekst, pa evo i nastavka. Vraćamo se u period...više
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.