Stablo preda mnom bljesnu poput novogodišnje jelke, zaslepljujući me! Zvuk je bio razoran, pomešan sa pucanjem drveta. Nije bilo požara pod ovakvom vodom, ali su sitni bljeskovi električnog pražnjenja kao na usporenom filmu povremeno osvetljavali pogođeno stablo dok posrće i pada, urušeno iznenadnom božanskom intervencijom. Nezadrživa bujica misli preplavi mi um. Iz jedne tačke video sam sve.
Zaboravili smo ideale i stremljenja naših dedova i pradedova. Sa tim i takvim zaboravljanjem izgubili smo i sebe. Zaboravili smo ko smo, zaboravili odakle potičemo i gde idemo. Odricanje od vekovnih težnji nije nam donelo slobodu, već maleno mesto na začelju mase, sobičak u tom bezobliku što ga danas nazivamo čovečanstvom. Umesto da svet obogatimo sopstvenom suštinom, mi smo ostali bez prtljaga, pa je naš tužni sobičak potpuno prazan; bez ukrasa je i obeležja, poput jeftine sobe u krčmi kraj puta gde putnik zanoći samo kad mora. Naši preci gledaju bez reči, suznih očiju – želeli bi da nam pokažu put, ali mi smo uz put izgubili i sposobnost da ih čujemo.
Ova kiša, surova i neumoljiva, simbolizuje naš pad. Odlučna je da sve pretvori u istu bezličnu masu, da konačno završi ono što smo sami započeli…
(Odlomak iz priče za zbirku „Čuvari zlatnog runa“, gde 30 autora piše inspirisano običajima i mitovima Homolja i Zvižda)
Ovaj članak počinjem sa idejom da ga podelim na pet omiljenih književnih grupa. Zajedno, imaju skoro sto hiljada članova, a ja želim da ovo znanje pustim daleko. Preporučuje me to što sam autor...više
Pišem ovo na Đurđevdan, dan značajan i za „Bajku nad bajkama“, jer tada se dešava veliki okršaj čiji eho vidimo i danas, u slikama i freskama preživelim do današnjih dana, a na kojima...više
Želim da vam prikažem četvoro umetnika bez kojih „Bajka nad bajkama“ ne bi bila to što jeste, jer oni su ti koji su svojim vizijama i virtuoznošću dali oblik mojim rečima. Tekst...više
OK, dopale su vam se prethodne zanimljivosti, verovatno zbog stvari „s druge strane“ o kojima se obično ne piše. Mnogo ste reagovali na tekst, pa evo i nastavka.
Vraćamo se u period...više
Ovo pišem jer tuga za rudarima traje koliko i dani žalosti. Ako ih uopšte ima. Jer oni budu vest u dnevnicima, u kojoj nad sanducima stoje žene u crnini, povezanih glava crnim maramama i gluvo plaču...više
Jedna od najčešćih rečenica, koja se čuje u vreme beogradskog Sajma knjiga, je: „Ljudi danas ne čitaju dovoljno“. Posebna briga se, tom prilikom, usmerava na mlađe naraštaje, brigom:...više
Pisac uvijek vidi iza okuke naših dana. Tako su Veliki rat već vidjeli da dolazi oni koji su znalački ukrštali riječi prije Prvog svjetskog rata, baš kao što su novi veliki rat vidjeli pjesnici...više
Unapred vam se izvinjavam, trebalo je danas da vam napišem drugi, korisni i odlični savet doktora Keniga, ali ne mogu. Probala sam, al mi ne ide, to će morati da čeka još nedelju dana, jer jedino...više
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.