Laguna - Bukmarker - Aleksandar Mekol Smit odgovara na pitanja obožavalaca - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Aleksandar Mekol Smit odgovara na pitanja obožavalaca

Mekol Smit je britanski pisac koji je svetsku slavu stekao neobičnim serijalom o Dragocenoj Ramocve, detektivki iz Bocvane koju smo upoznali u romanu „Prva damska detekstivska agencija“. Serijal danas boji više od 30 delova. Autor je pre par godina odgovarao na pitanja svojih obožavalaca.

Kako je nastala „Prva damska detektivska agencija“?

Sve je počelo jednom kratkom pričom. Odlučio sam da napišem priču o ženi koja živi u Bocvani i kojoj otac na samrti govori da proda stoku nakon njegove smrti i započne svoj posao. Iako je on imao na umu drugačiji posao, ona odgovara da će osnovati detektivsku agenciju. Na kraju to i uradi, a naravno ni sama ne zna u šta se upustila. Priča se završila time što je zaposlila asistenta i toliko mi se dopao njen lik, a želeo sam da pišem o Bocvani, tako da sam nastavio sa radom na materijalu koji se razvio u roman. Nazvao sam ga „Prva damska detektivska agencija“ i pomislio da će to biti to. Knjigu je objavila tada veoma mala izdavačka kuća iz Škotske i ništa se nije dogodilo. Dobili smo nekoliko pozitivnih kritika, ali s vremenom su ljudi počeli da čitaju knjigu i od mene je traženo da napišem nastavak. Napisao sam „Žirafine suze“ i mislio da je to to, ali su onda tražili da napišem nastavak nastavka i nakon četvrte knjige mi je bilo jasno da je ovo priča koja bi mogla da potraje poprilično dugo.

Knjige obično postaju popularne u zemljama gde su objavljena, ali ova se zapravo prvo proslavila u Sjedinjenim Američkim Državama, pa tek onda u ostatku sveta. Tako je započet serijal koji danas znamo kao „Prva damska detektivska agencija“ i traje već više od 20 godina.

Zbog čega ste odlučili da smestite radnju romana u Bocvanu?

Živeo sam i radio u Bocvani pre nego što sam počeo da pišem o njoj. Osvojila me je ta zemlja, neverovatna je, reč je o predivnom kutku ove planete. Kada sam počeo da pišem roman, Bocvana je bila prirodan izbor jer je to zemlja koju sam posećivao svake godine nakon što sam se odselio iz nje. Bila mi je veoma zanimljiva, reč je o mirnoj državi što mislim da je veoma važno. Mnoge afričke zemlje su imale veoma negativna dešavanja u drugoj polovini 20. veka, a Bocvana je toga bila pošteđena. Želeo sam da u knjigama prikažem tu predivnu i mirnu zemlju u kojoj žive sjajni ljudi.

Da li je Dragocena Ramocve inspirisana stvarnom ličnošću?

Često me to pitaju i voleo bih da kažem da je odgovor potvrdan, ali nažalost ne, lik nije zasnovan na stvarnoj osobi. Ipak jedna osoba me je verovatno inspirisala da pišem o ženama u Bocvani. Reč je o ženi koju sam video kako juri kokošku po svom dvorištu i pomislio da u njoj postoji nešto veoma duhovno i poželeo sam da jednog dana napišem delo o ženama iz Bocvane koje su veoma intuitivne i inteligentne.

Postoji li nešto čega se Dragocena plaši?

Ona je osoba sa mnogo samopouzdanja, oseća se udobno u svojoj koži, retko šta može da je uplaši jer svet posmatra sa mnogo hrabrosti i dobro ga razume. Ali svako od nas duboko u sebi ima nešto što nam stvara nelagodu, a mislim da je u njenom slučaju to jedna stvar – psi. Nije ljubitelj pasa i drži se podalje od njih.

Imate li omiljenu knjigu u serijalu?

Izuzetno je teško da među svim knjigama iz serijala izaberem jednu koja mi je najomiljenija. Veoma sam uživao dok sam pisao svaku od njih. Naravno da postoji nekoliko kojima sam posebno zadovoljan. Veoma sam uživao dok sam pisao drugu knjigu u serijalu, „Žirafine suze“, jer je reč o poprilično dirljivoj priči i naravno prva knjiga u kojoj upoznajemo Dragocenu, ona je izuzetno važna. Ali zaista ih sve volim i mislim da su važne jer govore o nečemu što se dogodilo glavnoj junakinji i približavaju nam njen lik.

Kako uspevate da stvarate ženske likove sa toliko razumevanja?

Često me pitaju to i mislim da je čudno jer su retki slučajevi kada ženske pisce pitaju kako stvaraju muške likove. Možda zato što malo muškaraca stvara ženske likove. Pisac bi trebalo da može da razume ljude koji su drugačiji od njega samog: one koji imaju drugačiju istoriju, žive na drugačijem mestu pa i koji su drugog pola. Zato mislim da je sasvim moguće da pisac bude u stanju da razume kako je to biti žena, isto važi i obrnuto. Naravno, morate da budete pažljivi i potrefite sve što je potrebno, ali tu utiču i okolnosti. U svakom slučaju, pisci moraju da saosećaju sa drugima i stavljaju se na njihovo mesto, a kada to počnete da radite, mislim da je čovečanstvo relativno lako razumeti.

Kako ljudi u Bocvani reaguju na vaše knjige?

Kada sam počeo sa pisanjem prvog romana, bio sam svestan činjenice da sam stranac iako poznajem Bocvanu, da sam neko ko piše o tuđoj zemlji. Zbog toga sam veoma pažljivo pristupio pisanju i želeo sam da stvorim pozitivan prikaz zemlje. To sam nastavio da radim u kasnijim knjigama i da govorim o sjajnim ljudima koji su mnogo toga uradili za svoju zemlju od sticanja nezavisnosti 1966. godine.

Naravno, ljudi u Bocvani su želeli da znaju šta ovaj serijal govori o njihovoj zemlji i veoma sam srećan što je većina bila zadovoljna prikazom. Rekli su mi da im se dopada pozitivan prikaz zemlje na koju su veoma ponosni. Kada odem u Bocvanu, veoma me raduje što ljudi često govore da je Dragocena poput njihovih tetki ili majki. To me čini srećnim jer sam očigledno uradio neke stvari kako treba. Uopšteno govoreći, ljudi su veoma zadovoljni načinom na koji Dragocena Ramocve oslikava žene iz Bocvane. Naravno da ne možete sve da zadovoljite i postoje oni koji smatraju da bi trebalo da govorim i o problemima u toj zemlji. Ali smatram da za to postoje druge knjige, ove su ipak fokusirane na ono što je pozitivno.

Hoće li Dragocena ikada otputovati u Škotsku?

Isto me pitaju i za moje škotske likove da li će otići u Bocvanu. Mislim da to nije najbolja ideja. Ne verujem da će Dragocena ikada otići u Škotsku, zapravo ne verujem da će ikada igde otići jer je veoma zauzeta i ima lep život. Ne vidim razlog da je uznemiravam time što ću je odvesti negde drugo.

Zašto mislite da su čitaoci toliko dobro reagovali na Dragocenu?

Moram da priznam da sam i sam bio veoma iznenađen kada su ljudi reagovali na knjige na ovakav način. Mislim da je pre svega reč o samom liku, o tome da je ona veoma ugodan lik, a ljudi vole da čitaju o pozitivnim ljudima. Živimo u veoma stresnom i teškom svetu, sa svim problemima i anksioznostima, a svet Dragocene Ramocve nije takav – zapravo je suprotan. Ona je veoma ljubazna i mislim da se to ljudima dopada.

Izvor: youtube.com
Prevod: Dragan Matković
Foto: Library of Congress Life


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
aleksandra filipović i zoran penevski gostovali u oš branko radičević u pančevu povodom jubileja brankovi dani  laguna knjige Aleksandra Filipović i Zoran Penevski gostovali u OŠ „Branko Radičević“ u Pančevu povodom jubileja „Brankovi dani“
28.03.2024.
U okviru obeležavanja jubileja 200 godina od rođenja Branka Radičevića, pisci Aleksandra Filipović i Zoran Penevski družili su se sa učenicima Osnovne škole „Branko Radičević“ u Pančevu. U okviru mani...
više
prikaz romana sutra je novi dan savršen primer (pogrešno shvaćenog) klasika laguna knjige Prikaz romana „Sutra je novi dan“: Savršen primer (pogrešno shvaćenog) klasika
28.03.2024.
Niste se prevarili, to jeste ta knjiga: a zašto je dosadašnji, doslovni prevod originala, „Prohujalo sa vihorom“ (Gone With the Wind), zamenjen prvobitnim naslovom i svojevrsnom parolom glavne junakin...
više
dečji dani kulture od 5 do 7 aprila u igri sa knjigom  laguna knjige Dečji dani kulture od 5. do 7. aprila – U igri sa knjigom!
27.03.2024.
I ovog aprila deca se najlepše druže sa knjigom, i to u okviru Dečjih dana kulture, još jedne manifestacije koja promoviše knjigu i čitanje na najlepši način: kroz igru i zabavu! Dečji dani kul...
više
prikaz romana zavedi me knjigama prva ljubav zaborava nema laguna knjige Prikaz romana „Zavedi me knjigama“: Prva ljubav zaborava nema
28.03.2024.
Cveće, čokolade, večere, putovanja – sredstava zavođenja zaista je mnogo, ali se Kejt Bromli u knjizi godine lista USA Today „Zavedi me knjigama“ odlučila za štampanu reč. U ovom je delu rešila da obr...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.