Vera Mutafčijeva

Vera Mutafčijeva (1929–2009) poznata је bugarska spisateljica i istoričarka medievalista. Rođena u Sofiji, u akademskoj porodici, diplomirala je istoriju i već ranih šezdesetih otpočela karijeru kao naučna saradnica Instituta za balkanske studije Bugarske akademije nauka. Stekla je međunarodni ugled istraživanjem u oblasti osmanskih studija. Osmansku istoriju sagledavala je objektivno, izvan ideoloških stega kojima je istoriografija u vreme blokovske podele sveta bila obojena. Od sredine šezdesetih posvećuje se pisanju, pretačući svoja akademska saznanja u živopisne istorijske romane popularne na celom Balkanu i u Istočnom bloku. Jedna je od retkih spisateljica koje su doživele priznanje i kao istoričarke i kao pisci.

Dobila je međunarodnu nagradu „Gotfrid fon Herder“ Univerziteta u Beču za životno delo (1980), bugarsko odlikovanje „Georgi Dimitrov“ (1989), Nagradu grada Sofije (1986) i druge književne nagrade, između ostalih Udruženja bugarskih pisaca za prozu, nagrade „Ivan Nikolov“ za životno delo, „Hristo G. Danov“ za ukupan doprinos bugarskoj književnosti, književne nagrade „Ivan Vazov“ (2005), Zlatne ruže na Filmskom festivalu u Varni za scenario filma Han Asparuh, Ordena Stare planine prve klase itd. Devedesetih je počela da se bavi angažovanim novinarstvom, kao istaknuta zagovornica tranzicije bugarske komunističke države u otvoreno društvo, za šta je dobila nagradu „Džon Panits“ za stvaralaštvo u oblasti masovnih medija i istraživačkog novinarstva.

Njeni romani su prevedeni na hrvatski, slovenački, češki, francuski, nemački, mađarski, poljski, rumunski i ruski jezik.

Scenaristkinja je filma Han Asparuh, epskog filmskog ostvarenja o osnivanju srednjovekovne Bugarske, zasnovanom na njenom romanu iz 1980. Pagansko proročanstvo. Napisala je preko trideset pet istorijskih romana, između ostalih – Ja, Ana Komnina (Аз, Анна Комнина), Alkibijad, mali (Алкивиад Малки), Alkibijad, veliki (Алкивиад Велики), Poslednji Šišmanovci (Последните Шишмановци), Zamisliti nezamislivo: mladost Rakovskog (Образ невъзможен. Младостта на Раковски) – a Slučaj Džem najpoznatiji je i najpopularniji među njima.