Laguna - Bukmarker - Prof. dr Staniša Stojiljković, autor čudesne knjige o ljudskom zdravlju „Moć i nemoć organizma“: Balkan ima lek za sve - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Prof. dr Staniša Stojiljković, autor čudesne knjige o ljudskom zdravlju „Moć i nemoć organizma“: Balkan ima lek za sve

Knjiga „Moć i nemoć organizma“ (izdavač Laguna) govori o ekologiji organizma, podseća da naš organizam poseduje mudrost, ali nas isto tako uči da možemo da postanemo kreatori svog zdravlja. Sa autorom te knjige, prof. dr Stanišom Stojiljkovićem, razgovaramo o tome šta sve ne znamo o svom organizmu a trebalo bi da znamo.

Koja se vojska i oružje kriju iza pojma „moć organizma“? Zašto nam je Bog dao ili dopustio „nemoć organizma“?

Pre bih rekao da je zbog čovekove neodgovornosti, đavo preuzeo neke pohlepe kojima smo skloni u savremenim uslovima življenja. Moć organizma je u njegovoj sopstvenoj mudrosti da nas usmerava ka uravnoteženim životnim navikama. Uvek kada preteramo u ishrani, našu moć preuzimaju druge sile. Žučne soli i kiseline u našoj krvi su odbrambena snaga našeg organizma.
 
Posledice prejedanja

U vašoj knjizi stoji: „Potpuno odvojeni jedno od drugog, telo i mozak se međusobno lažu. Moramo ih pomiriti...“. Koga vidite kao vršioca mirovne misije?

To je borba između same prirode i mudrosti organizma sa savremenim „tihim drogama“ u obliku veštačkih  pojačivača ukusa i mirisa, aroma, boja... Oni remete naše stvarne fiziološke potrebe, čime se telo i mozak otuđuju. Ako uzmemo neki zaslađivač umesto šećera, mozak priprema armiju hormona i enzima da preradi tu slatku stvar. Kada taj zaslađivač dođe u tanko crevo, organizam shvata da je prevaren jer nema šećera. Ako se to stalno dešava, naše senzorne sposobnosti se narušavaju.

Zašto niko pre vas nije ukazao tako jasno da je prejedanje „krava koja da punu kofu mleka a zatim je šutne“?

Naša naučna i popularna literatura ranijeg perioda takođe ima kritičan odnos prema prejedanju. Dovoljno je pogledati šta o tome kaže Vasa Pelagić u svom „Narodnom učitelju“. Na žalost, pre bih rekao da se danas neke stvari svesno ili nesvesno stavljaju „pod tepih“. Već 20 godina izučavam ekologiju ljudskog organizma da bih integrisao procese u njemu. Prejedanje ima više negativnih posledica po naš organizam. Prvo stvara pritisak na organe trbušne duplje. Zatim prejedanjem se hrana veoma teško digestira. Posle prejedanja najčešće spavamo, što je pogubno za organizam. Prejedanjem od hrane stvaramo otrove.
 
Mudrost predaka

Otkuda našim precima nutricionistička mudrost?

Pre hiljadu godina na balkanskim prostorima i širem području Evrope i severne Afrike postojali su specijalni „univerziteti“. Stara Sirija i Belorusija čuvaju pisane dokumente o mudrosti predaka. Belorusija je vekovima imala takozvane „olej lekare“. To su bili iskustveni lekari koji su u ulju rastvarali biljke, delove životinja i insekata i lečili.

Univerzum razmišlja u brojevima. Šta ste tačno mislili kada ste rekli da telo ima bioritam u trajanju od 14 dana za fizički, 28 dana za emocionalni i 33 dana za mentalni aspekt?

Ove brojke važe za uravnoteženi organizam i preuzete su iz fiziologije nekih starijih civilizacija. Naime, periodičnost odnosno zanavljanje fizioloških funkcija, emocionalnog i mentalnog statusa povezano je sa godišnjim dobima. Sve se u prirodi obnavlja, tako se i naše ćelije, crvena krvna zrnca i delovi kože regenerišu. Tako je sa mnogim fiziološkim, emocionalnim i mentalnim funkcijama. Naravno, ovo su podaci za prosečan uravnoteženi  uzorak. Savremeni način života remeti ove nekadašnje pokazatelje regeneracije.
 
Povećanje sluzi

Kakvo je vaše mišljenje o mlečnim proizvodima?

Danas bi trebalo biti oprezan zbog hormona i antibiotika koji se daju kravama da bi se povećala njihova mlečnost. Na osnovu iskustva više hiljada osoba i na osnovu literature, pokazalo se da je kalcijum kazeinat iz sira teško usvojiv u našem organizmu. Ako neka osoba jede kilogram sira nedeljno, više godina, postoji veća verovatnoća blokade limfnog sistema i povećane sluzi u respiratornim i reproduktivnim organima.

Ako nam je nos stalno pun sluzi i otežano dišemo, u knjizi kažete da smo najverovatnije preterali sa upotrebom: sira, mleka, testenina, hleba s pekarskim kvascem, slatkiša, jogurta... Kako to da nos signalizira da je u stomaku problem?

Fiziologija organizma objašnjava nastanak sluzi, kako u respirativnom tako i u reproduktivnom sistemu. Mlečni proizvodi i slatkiši uzrokuju stvaranje sluzi u pomenutim sistemima, čime se povećava verovatnoća za razmnožavanje patogena. Smanjenjem količine mlečnih proizvoda i slatkiša, smanjićemo količinu nastale sluzi. Da bismo upoznali rad našeg organizma, kako sistem disanja, tako i sistem prerade hrane, moramo znati i sistem izlučivanja. Potrebno je integrisati procese u našem organizmu. Tek tada možemo celovito sagledati njegov realni, trenutni status. Sam jezik, recimo, mnogo govori o statusu našeg organizma. U knjizi sam na popularan način objasnio tu povezanost.
 
Žvakanje i ukus

Na značaj žvakanja u ishrani ukazivali su genijalni Leonardo da Vinči i Mahatma Gandi. Zašto nas žvakanje podmlađuje?

To je prvi deo prerade hrane. Žvakanjem se pljuvačne žlezde jedine sa hranom, a preko odgovarajućih hormona obaveštavaju se mozak i energetske žlezde (pre svega tiroida) koja hrana ulazi u organizam. Time se omogućava veći stepen prerade i smanjuje autotoksikacija, čime se postiže vitalnost organizma, kako mentalna tako i fizička i emocionalna.

Čitaoce vaše knjige će iznenaditi da čovek ima pomoćni mirisni organ – vomeronasal? O čemu je reč?

Vomeronasal ili Jakobsen organ je veoma važan za mnoge životinje. One ga uglavnom koriste za detekciju feromona, hemijskih glasnika koji nose informaciju između individua iste vrste. U toku je rasprava o ulozi vomeronasala kod ljudi jer on je prisutan kod većine po rođenju, ali nestaje tokom adolescencije. Nije inervacionog  karaktera, drugim rečima, on nema direktnu vezu s mozgom.

U knjizi pominjete da imamo i peti ukus – umami?

Kada konzumiramo hranu, osećamo da li je ona slatka, slana, ljuta ili kisela. Kada je reč o petom ukusu, mnogi naučnici su ga smatrali pojačivačem ostalih ukusa. Otkriven je, dakle, 2002. godine i zvanično prihvaćen. Peti ukus nazvan je umami (japanska reč koja znači ukusno).
 
Stalno grickanje

Malo se zna o leukocitozi prouzrokovanoj hranom?

Kada hrana dodirne nepce, u zidovima creva se brzo koncentrišu leukociti radi sprečavanja mogućeg štetnog dejstva uticaja hrane. Takva mobilizacija traje oko sat do sat i po, a potom se prekida. Leukocitozu izaziva sva hrana sa kiselim karakterom (kuvana i na drugi način obrađena, uključujući kiselo-mlečne proizvode). Ako se takva hrana stalno konzumira, nastaje iscrpljivanje leukocita. To je jedan od primarnih uzroka slabosti iz kojih nastaju prehlada i druga akutna respiratorna oboljenja. Alkalne i neutralne namirnice, poput sveže biljne hrane, dobro sažvakani, ne izazivaju leukocitozu.

Kao profesor na fakultetu, kako biste edukovali studenta koji stalno nešto gricka i time narušava imunosistem?

Stalno grickanje iscrpljuje sistem prerade hrane ali i žlezdane sisteme, jer oni rade non-stop. Veoma bitan momenat fiziologije prerade hrane je da posle varenja nastaje odmor organizma, odnosno zanavljanje digestivnog trakta. Zato bi trebalo praktikovati da se posle obroka dva do tri sata ne konzumira hrana. Što se tiče osoba koje stalno grickaju, potreban je razgovor da bi shvatili koje sve negativne posledice donosi ova loša navika.
 
Voda – po potrebi

Vodu kojom se savremeni čovek „naliva“, nazivate „sanitarnom“. Da li su dva-tri litra vode na dan jedna od modernih zabluda?

Zdrav organizam bi dnevno trebalo da unese dva do tri litra tečnosti. Od toga dva i po litra tečnosti je iz hrane, dok preko napitaka može da se unese još pola litra. Ovo važi za normalne uslove bez jakog fizičkog napora i bez povišene temperature. Ako mi u toku dana unosimo dehidriranu hranu u obliku suhomesnatih ili nekih slanih mlečnih proizvoda, zatim slane i slatke grickalice, slatkiše i testenine, organizam će zahtevati prvo vodu za potrebe varenja te hrane, ali će istovremeno zahtevati vodu za ispiranje toksina nastalih zbog neuravnotežene ishrane. Vodu bi trebalo piti po potrebi.

Da možete da se vratite u vreme naših čukunbaka, šta biste požurili da ih pitate?

Zašto su izbegavale da jedu meso muških mladih sisara (prasad, jagnjad, jarad i dr.)? Zatim, zašto su sveže meso, koje su čuvale u bunaru u pocinkovanoj kofi (jer nisu imale frižidere), pre konzumiranja usoljavale? Zašto su salamureno meso pre upotrebe potapale u vodu i tek tada pripremale za ishranu? Pretpostavka je da su znale da treba da oslobode meso krvi i rezidualnih hormona. Takođe, meso tretirano solju spremno je za varenje i ne umara imunološki sistem.
 
Retro je in

Da li su vaši saveti za harmoniju i blaženstvo previše „retro“? Kako reaguju mladi ljudi kad im kažete da uzmu sapun za brijanje umesto pene, dušek od slame umesto anatomskog dušeka i da se šetaju po livadi posle kiše?

Svi znamo kada idemo na šišanje, da je to ritual pri kome se lagodno osećamo. Još je lagodnije ako se, uz šišanje, i brijemo. Brijanje počinje sapunjanjem i masiranjem kože, odnosno omekšavanjem dlake. To je veoma prijatan osećaj koji stimuliše mnoge organe, zato ne treba posuti penu i odmah nožićem skidati dlaku. Što se spavanja tiče, to je veoma bitna kategorija života. Kada sam pomenuo slamu, asuru ili sličan biljni podmetač, mislio sam na lepo dizajniran, tehnološki doteran proizvod a ne na nekadašnju slamaricu. Stimulisanje kičme u toku sna je veoma bitno. Slama i asura imaju najviše silicijuma i hormona rasta, koji stimulišu san. A šetanje u prirodi, pored toga što je fizička vežba, ima još veći značaj za mentalni i emocionalni sistem zbog mirisa trave i drveća, vazduha sa negativnim jonima, cvrkuta ptica i pesme cvrčaka. To je blaženstveno za organizam i vodi ka oporavku.

Nema mrtvih i bezglasnih stvari, jer ona stvar koja ne može sebe da pojavi uhu, pojavljuje sebe oku, ili koži, ili nosu, ili ustima. Narodski rečeno, nema mutavih stvari...

Svaki organizam reaguje kada njegov status počne da se narušava, bilo sluzavim očima, bilo belim jezikom, svrabom po telu, grčevima u nogama u toku noći, izlučivanjem sluzi iz nosa, nadimanjem, gasovima, neredovnom stolicom, stalnom pohlepom za odgovarajućom vrstom hrane i slično. Organizam stalno šalje glasnike upozorenja! Moramo to prepoznati i pravovremeno reagovati da bismo odražali vitalnost i zdravlje.
 
Pelagić i Velimirović

Da li su harmonija i blaženstvo srpskom čoveku nadomak ruke? Šta bi majstori ajurvede ili zen meditacije trebalo da usvoje iz srpske tradicije? 

Da i to mnogo više, mnogo bliže, mnogo prostije, mnogo jednostavnije i mnogo jevtinije nego kod naroda severne hemisfere ili južne hemisfere. Mi smo zapostavili suštinske prednosti našeg podneblja. Prva prednost su četiri godišnja doba. Povrće, voće, lekovito bilje, šumski plodovi, životinje, ribe, ptice i insekti koje možemo gajiti imaju aromu, sastav, nutritivni sadržaj i ekološku čistotu znatno višeg kvaliteta od industijskih prerađevina koje uvozimo.

Ritualima življenja na Balkanu u svojoj bližoj i daljoj istoriji, civilizacijama koje su ostavljale traga, zavidele bi mnoge poznate tradicionalne metode filozofije življenja, među njima, ajurveda, tibetanska medicina, zen meditacije i dr.

Lepenski vir, vinčansku kulturu, staru Vizantiju trebalo bi obraditi svestrano, sa svim detaljima filozofije života onog vremena.

U okviru Međunarodnog udruženja Quanttes, više puta sam držao  predavanja na temu tumačenja elemenata Hilandarskog kodeksa. On bi trebalo da bude jedan od elemenata izgradnje sistema vrednosti na ovom prostoru. Ipak temelj za izgradnju filozofije življenja na ovim prostorima udario je Vasa Pelagić svojim „Narodnim učiteljem“.

Veliki duhovni učitelj, čovek koji je upoznao filozofiju istoka i zapada, koji je svojim pisanim delima postavio temelje filozofije duhovnog života, jeste vladika Nikolaj Velimirović. Njihova dela  i rezulati na međunarodnoj sceni onog vremena znatno prevazilaze okvire našeg skromnog balkanskog prostora.
 
Domaći kečap od paradajza i šipurka

Šipurak bi trebalo skuvati, ispasirati kao kašu i dodati usitnjenom paradajzu bez kožice. Potom bi trebalo dodati ulja, začina i soli i ukuvati do konzistencije gela. Vreo kečap se sipa u vrele tegle, zatvori metalnim poklopcem i stavi u kartonsku kutiju, koja se pokrije ćebetom. Pasterizacija sa aromatizacijom teče 24 sata, dok se tegle ne ohlade. Ovako pripremljen kečap može trajati tri godine ako se čuva na hladnom, suvom i mračnom mestu. Ovaj kečap, pored likopena koga sadrži paradajz, ima i rutina koga sadrži šipurak. On je bogat mineralima, oligoelementima, prirodnim aromama, antioksidansima i pektinima.
 
Autor: Branislava Mićić
Izvor: Ona Magazin


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
laguna donirala važan uređaj institutu za majku i dete laguna knjige Laguna donirala važan uređaj Institutu za majku i dete
25.04.2024.
Jedna od važnih aktivnosti Lagune u prošloj godini, koja je bila u znaku obeležavanja četvrt veka postojanja, jeste odluka da sredstva namenjena proslavi jubileja preusmerimo u humanitarne svrhe. ...
više
 devojka sa violinom milene sekulić odalović u prodaji od 29 aprila laguna knjige „Devojka sa violinom“ Milene Sekulić Odalović u prodaji od 29. aprila
25.04.2024.
Od Milene Sekulić Odalović, autorke romana „Vetar sa Pirineja“ stiže novo literarno ostvarenje „Devojka sa violinom“ – dramatična priča o odvažnoj i smeloj junakinji, intrigama, tajnim zaverama i neoč...
više
o romanu belo se pere na devedeset slovenačke autorke bronje žakelj 25 aprila u knjižari delfi skc laguna knjige O romanu „Belo se pere na devedeset“ slovenačke autorke Bronje Žakelj 25. aprila u knjižari Delfi SKC
24.04.2024.
Slovenačka autorka Bronja Žakelj, koja u prestonicu Srbije dolazi uz podršku ambasade Republike Slovenije, predstaviće beogradskim čitaocima roman „Belo se pere na devedeset“ u četvrtak 25. aprila od ...
više
novo izdanje zapisa na stubu, jerusalimskom selimira radulovića laguna knjige Novo izdanje „Zapisa na stubu, Jerusalimskom“ Selimira Radulovića
24.04.2024.
U štampi će se uskoro naći drugo izdanje „Zapisa na stubu, Jerusalimskom“ Selimira Radulovića, dobitnika nagrade „Meša Selimović“. Kada pročitamo pesme iz nove knjige Selimira Radulovića, i njima prid...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.