Laguna - Bukmarker - Majkl Ondači i „Ratno svetlo“ - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Majkl Ondači i „Ratno svetlo“

Majkl Ondači je u intervjuima objasnio da izbegava „samosvesnost“ kada započinje novi roman: ne želi da razmišlja o svojim prethodnim delima i svojoj publici. Ne počinje planom i obilnim istraživanjem, već samo sa nekoliko opskurnih ideja. Bleda slika aviona koji pada u pustinju na kraju je evoluirala u „Engleskog pacijenta“, roman koji je dobio Bukerovu nagradu 1992. godine.

Stilski i tematski izbori učini su Ondačija autorom bestselera, ali su mu doneli i gnev književne kritike. Često se autori prikaza žale da su delovi Ondačijevih romana međusobno loše povezani i izdvajaju „čudne, zakržljale rečenice“ i „irelevantne fraze“ zbog čega im deluje da „Ondači izgleda misli da su čitaoci idioti kojima se ne može verovati“.

Ali nisu samo sintakse i asimetrične strukture Ondačijevih romana ono što kritičare i čitaoce čini ogorčenim. Ispostavilo se da mu se najviše zamera u vezi sa politikom i etikom u njegovim knjigama. Posebno je na nož dočekano kako je ove teme obradio u „Engleskom pacijentu“, a sve ono što je kritika pisala najbolje je sažeto u eseju koji je za „New York Review of Books“ napisala Hilari Mantel. Prikaz je započela ističući nekoliko problema koje roman ima: likovi su „utvare opterećene apstrakcijom i zloslutnošću“, a zatim je prešla na politiku romana koju je nazvala „banalnom polemikom“. Mantelova je napisala: „Moderno je da se pretvarate da ne znate zašto su neki ratovi vođeni: da li se ovo nerazumevanje sada prenosi i na Drugi svetski rat? Zar nema istine koja iskače iz kože – bele, crne, izgorele – kako bi dočekala generaciju posle rata?“ Iako pomalo nejasne, njene reči upućuju na Ondačijevo preispitivanje etike savezničkih sila u Drugom svetskom ratu. To nas dovodi do shvatanja da ono što izaziva bes kod ljudi je što ovaj kanadski pisac rođen na Šri Lanki ponekad potcenjuje figure i mitove koji su od egzistencijalne važnosti za angloameričko društvo.

Većina pripovedanja o Drugom svetskom ratu podstiču opravdanost postupaka saveznika i postaju hvalospevi o herojstvu i mukama belih Evropljana i Amerikanaca. Međutim, u „Engleskom pacijentu“ Ondači je dao glas hrabrosti i traumi žene koja je radila na borbenim linijama kao medicinska sestra. Drugi ratni heroj u romanu je Kip, nadareni miner rođen u kolonijalnoj Indiji, jedan od nekoliko miliona podanika imperijalizma, koji su značajno doprineli pobedi savezničkih trupa a koje su angloamerički filmovi i književnost u velikoj meri ignorisali. A kada ova bela medicinska sestra i obojeni oficir imaju intelektualne razgovore i dobar seks, dolazi do još jednog prestupa u estetici i kulturnim normama. Ipak, najveća provokacija romana dolazi na samom kraju kada Kip podstiče čitaoca da razmisli o rasizmu i licemerstvu koje se krije iza odluke da se na Azijce bace nuklearne bombe.

Naravno da se ne može reći da ne postoje mane u Ondačijevim romanima, ali kada je na pravom putu, nezaustavljiv je. Posebno je primetno da u delima koja su inspirisana, direktno ili ne, njegovim životom ili ljudima oko njega, gubi potrebu da eksperimentiše i igra se dinamikom.

U poslednjem delu koje je objavio, romanu „Ratno svetlo“, autor inspiraciju crpi iz sopstvenog iskustva, doduše manje direktno. Pripovedač romana, Natanijel Vilijams, tinejdžer je u posleratnoj Engleskoj što je i sam Ondači bio. Ide u uglednu javnu školu, ponekad u internat a ponekad samo tokom dana, isto kao što je svojevremeno i Ondači.

„Ratno svetlo“ je pisano u obliku Natanijelovih memoara i odmah na početku otkrivamo da su 1945. godine njegovi roditelji zbog posla otišli u Singapur i ostavili njega i sestru same u Londonu da o njima brine čovek koga zovu Leptirica. Natanijel počinje da radi u Sali za bankete gde upoznaje imigrante i upušta se u romansu sa konobaricom Agnes. Uz Leptiricu, brat i sestra upoznaju razne ljude, od intelektualaca levičara do sitnih kriminalaca, a sa njima i Dartera, nekadašnjeg boksera koji Natanijela uvodi u skriveni svet krijumčarenja hrtova. A onda čudne stvari počinju da se dešavaju Natanijelu. Prvo vidi u daljini svoju majku koja bi trebalo da je u Aziji, a zatim ga napadaju dvojica muškaraca.

Iako ovo zvuči kao zaplet trilera, „Ratno svetlo“ je zapravo roman sporog ritma sa nekoliko tihih zadovoljstava. Ondači skicira precizan portret Londona nakon rata primetno uzdržanim slikama. Prvi deo romana nam govori o Natanijelovoj mladosti koju nam priča sa pozicije odraslog i priznaje da je često umeo da potisne iskustva i emocije pa je samim tim čitaocu uskraćen ulazak u namučeni um četrnaestogodišnjaka. U drugom delu, smeštenom u pedesete, Natanijel nam otkriva čime se bavi i to ovu polovinu romana čini provokativnijom. Objašnjava nam da mu je posao uništavanje vladinih zvaničnih izveštaja o britanskim imperijalističkim i ratnim politikama, kao i da su pri napuštanju nekadašnjih kolonija Britanci imali „oficire spaljivače“ koji su radili posao sličan njegovom, „uništavali su sve kompromitujuće izveštaje, spaljivali ih noću i danju“.

Kasnije u romanu, Natanijel prisustvuje slušanju tonskog zapisa ispitivanja grupe koja je pokušala da izvuče informacije od njegove majke Rouz. Ženski ispitivač okrivljuje Rouz zbog uloge koju je odigrala u „krvavoj jeseni“ kada su se menjali odnosi među saveznicima zbog čega su mnogi nevini Srbi, Hrvati, Mađari i Italijani obeleženi kao fašisti. Zahvaljujući „promeni smera vetra u Londonu“, kaže glas sa trake, cela sela su sravnjena, a nevini ljudi obeleženi kao ratni zločinci i „poređani pred zajedničke grobnice, vezani žicom da ne pobegnu“.

Glas ispitivača je tu da zakomplikuje izvesnost i opravdanost koja često zamućuje anglomeričku percepciju istorije 20. veka. Još jednom se Ondači upustio u kritiku istorije koju mu književna kritika ne prašta i još jednom je kroz priču o posleratnim godinama preispitao odluke i postupke savezničkih heroja. Iako je sve u ovom romanu okrenuto priči o Natanijelu, a pomenute teme su provučene samo u službi narativa, Ondači je još jednom pokazao da nijedan veliki autor ne bi uspeo da stvori veliko delo da je pokušavao da udovolji ljudima. A posebno kritici.

Prevod: Dragan Matković
Izvor: the-tls.co.uk


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
vogue adria ekskluzivno u delfi knjižarama laguna knjige Vogue Adria ekskluzivno u Delfi knjižarama
18.03.2024.
Vogue, modni magazin u kome se uživa od korice do korice i koji se kolekcionarski čuva, pokrenut je u Srbiji i zemljama regiona (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora), a ekskluzivno ga...
više
nova izdanja domaćih autora laguna knjige Nova izdanja domaćih autora
18.03.2024.
U knjižarama će se naći peto izdanje „Neviđene Srbije“ Vlade Arsića, knjizi u kojoj su najluđe storije iz naše istorije. Da li znate da je prva Olimpijada održana na Paliću? Znate li da je Robert de N...
više
prikaz knjige živa planeta veličanstvena mreža čudesnog života na zemlji laguna knjige Prikaz knjige „Živa planeta“: Veličanstvena mreža čudesnog života na Zemlji
18.03.2024.
Ne postoji gotovo nijedno mesto na planeti previše toplo, previše ledeno ili previše zagađeno da na njemu bar neki oblik života ne bi mogao da opstane, jer život na ovoj našoj živoj planeti uvek iskaz...
više
prikaz romana prevršena mera najekstremniji paterson laguna knjige Prikaz romana „Prevršena mera“: Najekstremniji Paterson
18.03.2024.
Američki autor Džejms Paterson (1947) jedan je od najčitanijih svetskih pisaca, čija dela su doživela brojne ekranizacije. Po čemu se izdvaja u odnosu na brojne druge autore da bi završio u Ginisovoj ...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.