Laguna - Bukmarker - Kroz pustinju života – Prikaz romana „10 minuta i 38 sekundi na ovom čudnom svetu“ - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Kroz pustinju života – Prikaz romana „10 minuta i 38 sekundi na ovom čudnom svetu“

Ni dužeg naslova, ni kraćeg vremenskog intervala.

Ali, kad su to poslednji trenuci života, oni su više nego dragoceni.

A tek se može zamisliti koliko bi bili značajni kad bi ljudski um nakon smrti zaista zadržao svest neko vreme, kao što to biva u romanu britansko-turske spisateljice Elif Šafak.

Grubo gledano, roman bi se mogao podeliti na dva približno jednaka dela, pa bi se onda prvi deo naslova – „10 minuta i 38 sekundi...“ – odnosio na još uvek neumrlu svest brutalno ubijene žene, dok bi drugi deo naslova – „ ... na ovom čudnom svetu“ – podrazumevao pomalo apsurdnu i tragikomičnu situaciju u kojoj će se naći petoro najodanijih prijatelja stradale žene nakon što budu pokušali da je dostojno sahrane i bar na taj način otrgnu od zaborava.

Donevši priču o prostitutki Lejli, poznatijoj po mračnim istanbulskim ulicama kao Tekila, i to najpre iz ugla same Lejle, a potom i iz ugla njenih prijatelja, Elif Šafak zapravo je iznela nepisanu istoriju Istanbula, tog nesvakidašnjeg grada koji istovremeno povezuje i razdvaja Evropu i Aziju, grada kroz koji se spaja i sukobljava tradicija sa modernim načinom života, grada koji primamljuje svojim mogućnostima a zapravo ostavlja neizbrisive ožiljke.

Sa druge strane, Istanbul se ipak izdvaja kao svetla tačka kad se uporedi sa provincijalnim turskim sredinama, gde je burka još uvek bila uobičajena u vreme kad se u Istanbulu organizovao izbor za mis i gde su mladi ljudi odrastali kao kontradiktorne ličnosti živeći u porodici u kojoj je bigamija bila uobičajena a gledajući krišom u časopisima slike Rite Hejvort i Rakel Velč.

Smestivši radnju u konkretan istorijski period i preklapajući pojedine prelomne momente Lejlinog života sa bitnim datumima novije turske istorije, Elif Šafak je predočila čitaocima i mentalitet samog Istanbula i društveno-državni razvoj Turske tokom druge polovine XX veka, a pošto se kroz instituciju kakva je bordel ponekad najbolje prelama i ogoljava naličje jednog grada i države, tako je i u ovom slučaju, pa je za tu svrhu odabran bordel sa tradicijom iz osmanskog doba, jer to verovatno jeste najpažljiviji i najstrpljiviji posmatrač svih zabeleženih, a naročito nezabeleženih događaja koje je Istanbul prevalio preko svojih pleća.

Već poznat kao grad u kome su pravoslavne, muslimanske i jevrejske bogomolje u neposrednoj blizini, i kao grad čiju su kulturu stvarali Rimljani, Turci, Grci, Jevreji, Jermeni, u ovom je romanu Istanbul prikazan kao svojevrsna vavilonska kula koja upija razne narode, jezike, ideologije i opredeljenja, pa nije slučajno što imamo prilično šarenolik nacionalni, seksualni i ideološki sastav čak i u jednoj maloj skupini od petoro ljudi.

Međutim, pokazuje se da petoro ljudi različitih shvatanja uspešno funkcionišu jedino ako su zajedno i ako se drže jedni drugih, što je opet simboličan prikaz šarenolikog Istanbula koji kao takav jedino i može opstati i čiji novi stanovnici treba da pronađu zajednički jezik bez obzira na sve razlike koje su poneli iz Anadolije, Sirije ili Somalije – jer u svakoj pustinji, pa i u toj pustinji života kroz koju prolaze junaci ovog romana, bolje je i pametnije ići u karavanu nego sâm.

Najzad, priča o Istanbulu nije samo priča o tom gradu, niti samo o državi u kojoj se on nalazi, niti samo o kontinentima koje povezuje, nego je to priča o svakom primamljivom gradu u koji se često dolazi silom prilika i gde mnogi begunci prinudno traže sigurnost čak i kad znaju da nisu dobrodošli.

Lejlina smrt pokazaće se kao trenutak za duboko preispitivanje, kako nje same, tako i njenih prijatelja, koji će kroz sopstvena sećanja moći da spoznaju koliko je skupo kad se prave reči ne kažu u pravo vreme i da li se nešto može učiniti da se život ne svede na tipičan početak anadolijskih priča: Beše jednom, a možda i nije...
 
Autor: Dušan Milijić


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
čitalačka statistika koja mi je promenila život (i san) laguna knjige Čitalačka statistika koja mi je promenila život (i san)
31.03.2023.
Nikad mi nije bilo lako da zaspim. Od detinjstva pa nadalje, ideja da možete da zaspite onog momenta kada spustite glavu na jastuk delovala mi je zbunjujuće. Kako uopšte možete da... prestanete da raz...
više
dečji dani kulture od 5 do 9 aprila za male superheroje  laguna knjige Dečji dani kulture od 5. do 9. aprila – Za male superheroje!
31.03.2023.
Željni druženja i dobrih priča, pripremili smo još jednu manifestaciju koja će deci približiti knjigu i čitanje na najlepši način: kroz igru i zabavu. Dečji dani kulture 2023. održaće se od 5. do 9. a...
više
zanimljiv program tokom dečjih dana kulture laguna knjige Zanimljiv program tokom Dečjih dana kulture
31.03.2023.
Sjajne knjige, druženja sa piscima, zanimljive radionice, predstava Dečjeg kulturnog centra očekuju mališane tokom Dečjih dana kulture od 5. do 9. aprila u knjižari Delfi SKC.   Već u sredu...
više
jasenka lalović u nama još žive stare crnogorke laguna knjige Jasenka Lalović: U nama još žive stare Crnogorke
31.03.2023.
Jasenka Lalović je ispričala priče o običnim ženama crnogorskog podneblja koje su skrajnute i nehvaljene podnele sav teret muških ćudi. Ali neće biti zaboravljene jer su ostale u genima književnice u ...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.