Laguna - Bukmarker - Intervju: Isidora Bjelica govori o knjizi „Crnogorske princeze“ - priča o ljubavi, ženskoj slobodi i intelektu - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Intervju: Isidora Bjelica govori o knjizi „Crnogorske princeze“ - priča o ljubavi, ženskoj slobodi i intelektu

Crnogorske princeze“, knjiga Isidore Bjelice opisuje životne priče četiri žene koje su odredile sudbinu savremene Evrope. Anastasija, Milica, Jelena i Zorka, kćerke kralja Nikole Petrovića, bile su slobodoumne i moderne princeze koje su živele onako kako su želele, na sreću, uvek uz podršku svog mudrog oca savremenih shvatanja. Anastasijino kršenje društvenih kodeksa, venčanje za brata sestrinog muža, razvod u četrdesetoj, Miličina inicijacija u ezoterijske evropske krugove i veze sa magovima; Jelenino preobraćenje u rimokatoličku veru i njen odnos sa Musolinijem; Zorkina žustrina i želja da postane kraljica - niesu njihove slabosti, kako bi se iz plemenske svesti moglo misliti, već najsvetliji i najlepši trenuci ženske slobode i emancipacije. Sa druge strane, ova knjiga pruža svim čitaocima otvorenog uma dosad neprevedene tekstove i izvode koji su bili bezrazložno skrivani.

Crnogorske princeze“ Isidore Bjelice je objavila Laguna. Isidora Bjelica je jedna od najčitanijih srpskih spisateljica. Autorka je 65 knjiga. 

Pre desetak godina objavili ste knjigu „Princeze di Montenegro“, a sada „Crnogorske princeze“. Je li reč o istoj knjizi?

Da to je ona ista knjiga koja je pre desetak godina potpuno izludela čitaoce ex Yu, naročito one koji imaju crnogorske krvi a i sve ljubitelje veličanstvene crnogorske dinastije. Ne znam zašto se izdavač Laguna odlučio za promenu naslova, ali posle 65 knjiga ne mešam se iako je reč o mojoj možda najvoljenijoj i najpopularnijoj knjizi posle „Spasa“, koju je već u prvom objavljivanju pročitalo preko 100.000 ljudi. Nije je bilo dugo i mislim da su došle neke nove devojčice i dečaci koji bi mogli da se upoznaju sa fascinantnim kćerima knjaza Nikole.

Kažete da se prava slika o princezama ne uklapa u guslarsku predstavu o majci paćenici. Pa, kako su Crnogorci tog vremena prihvatili slobodoumne kćeri knjaza Nikole? 

Pa nekad su ih ogovarali nekad slavili. Ja to uporno ponavljam - crnogorske princeze su najviše što je Crna Gora dala Evropi. One su paradigma slobode, pameti, duhovnosti, one su idoli mnogim savremenim princezama. Pa uostalom kada je moj otac primao Stauntonovu nagradu u Londonu i kada sam upoznala Lejdi Di ona me prvo pitala koju knjigu joj preporučujem o crnogorskim princezama, bila je fascinirana njima. A pošto je tata pričao u zahvalnici o svom crnogorskom poreklu a ja sam stajala u bakinom crnogorskom korsetu, Lejdi Di se nadala da ću joj ponuditi više materijala. Bilo me sramota da ne znam ništa više od onoga što sam čula od dede i pročitala u sterilnim udžbenicima i tako je krenulo moje traganje po arhivama Rusije i Italije, Malte, Francuske za tajnim materijalima.

Knjaz Nikola je imao plan da na Vranjini usred Skadarskog jezera sagradi konak u kome bi živele njegove kćeri. Zašto se predomislio? 

Iluminacija, ključni trenutak izlaza iz mitske patrijarhalne svesti najvažniji trenutak za crnogorsku dinastiju da zemlja u kojoj se plače kad se rodi devojčica a ne dečak shvati da su ove devojke najviše što Crna Gora ima i da će preko njih osvojiti Evropu a ne oružjem. Raskid sa svim patrijarhalnim primitivizmom. Umesto da zazida usedelice on stvori najemancipovanije evropske princeze.

Zašto je škola Smoljni imala tako veliki uticaj na crnogorske princeze: Zorku, Milicu, Stanu, Mariju i Jelenu? 

Čudesna je to bila obuka za mlade princeze, Jelena nije volela da čita ali je volela sve ono što se tiče damskog obrazovanja, sporta, a Milica i Anastasija uprkos kanonski dominantnim knjigama i strogim pravilima su tu prvi put počele da proučavaju misticizam.

Kada se Zorka verila za Petra Karađorđevića knjaz Nikola je došao na ideju da im kum bude Milan Obrenović. Šta je hteo da učini tim potezom?

Pa jasno je šta je mudri Knjaz hteo, kao što je najveće crnogorske pobede izvojevao bez ijedne kapi prolivene krvi udajama svojih kćeri i tako svoju dinastiju učinio evropski relevantnom, tako se nadao da spreči krvoprolića na srpskom dvoru, a Zorku učini tim mirotvornim mestom. Nikola je jedan od najumnijih vladara koji nikad nije reagovao iz ega, dogme i strasti.

Za Zorku kažete da je bila prva žena politička siva eminencija. Možete pojasniti? 

Zorka je bila nežna a ambiciozna, ona je želela da sa mužem što pre povrati vlast i imala je ogroman uticaj na Petra. Nijedna crnogorska princeza nije bila prazna okićena ikebana, sve one bile su pre svega obrazovane, pametne, emancipovane i svoje! Zato su uzor mnogim slobodoumnim intelektualkama širom sveta! Zorka je imala i lepotu ali i neviđeno britak jezik i neverovatnu inteligenciju u tom odnosu ona je na čudan način bila jača ličnost od muža.

U čemu se ogledala moda misticizma u carskoj Rusiji i kako su misticizam upražnjavale Milica i Stana? 

Ruski dvor je bio uveliko u modi misticizma i spiritizma, mesmerizma kada su Crnogorke zavladale njim. One su istinski tragači za tajnama života i smrti, zemaljskog i zagrobnog. Moje francuske i ruske kolege su mi posle ruskog izdanja čestitale jer je ovo jedina knjiga na svetu koja se detaljno bavi svim njihovim ezoterijskim inicijacijama i kontaktima. U američkim filmovima oni samo pomenu Raspućina, ovde su svi detalji o njihovim kontaktima, tajnim znanjima, inicijacijama do kojih sam došla mučnim radom po svetskim arhivama. One su veličanstvene. Da ovde vlada druga atmosfera, da smo najzad izašli iz mitske svesti, imali bismo seriju o Milici i Anastasiji za kojom bi ludeo ceo svet. Ali ne, mi smo i dalje u želji da skrnavimo istoriju prema patrijarhalno atavističkoj svesti. Za mene to više nije bolno, ja sam svoje uradila, ja sam napisala knjigu koja nema veze sa političkim i ideološkim malograđanskim uglovima, ja sam napisala knjigu utemeljenu na istinitim materijalima koja je izraz moje najviše fascinacije ovim mudrim, fatalnim, slobodoumnim ženama. Milica i Anastasija su najveći adepti koje je Evropa imala, to je čudesno sa kim su sve bile u kontaktu i kakva su tajna znanja znale sve sam to ovde pobrojala.

Miličinu udaju za velikog kneza Petra Nikolajeviča poredite sa venčanjem Lejdi Di. Zašto? 

O kako je to bilo glamurozno, i cela Crna Gora je slavila ovu najveću pobedu. Posebno sam radosna što sam opisala sve detalje ove neverovatno glamurozne svadbe o kojoj je brujala sva evropska aristokratija koja je došla da prisustvuje ovoj veličanstvenoj ceremoniji i pokloni se mladencima.

Milica i Stana su bile, uz pomoć carice Aleksandre članice pravoslavnog reda jovanaca. Šta je to podrazumevalo? 

Imate to detaljno objašnjeno. Posle izgnanstva i dolaska u Rusiju red je podeljen na katolički i pravoslavni i bile su i dve kapele. Za mene je posebno uzbudljivo što su obe bile žene jovanovački vitezovi. Mnogi ljudi nisu znali za te podatke jer je arhiva carske Rusije dugo bila nedostupna. Zahvaljujući mojim ruskim, francuskim, malteškim, italijanskim prijateljima imala sam pristup ovim arhivama. 

Kakva je bila sudbina Milice i Anasasije i njihovih potomaka posle pada ruske carske porodice? 

Izgnanstvo, potom neko vreme kod sestre u Italiji, Azurna obala, i Aleksandrija. Zbog toga sam išla i u Aleksandriju. Posebno mi je drago što sam upoznala publiku sa svim njihovim potomcima koji su imali neverovatno zanimljive sudbine uglavnom bivajući deo najviše evropske aristokratije.

Upoznavanje Jelene i italijanskog princa Vitorija desilo se na prvom Venecijanskom bijenalu. Kažete „da nije bilo svodničke pozadine, možda ne bi bilo ni bijenala“. Možete pojasniti? 

Da, Jelena je sa majkom i ocem odsela u čuvenom „Danijeliju“ a sreli su se na bijenalu, u knjizi imate sve detalje kako se ova ljubav rađala a brak ugovarao. Moja prijateljica iz Monaka kaže da je ova veština zavođenja inspiracija svim mladim damama koje žele da postanu princeze.



Zašto su Petrovići u aristokratskim krugovima nazivani „crno mnoštvo“? 

Pa zbog ljubomore postali su neverovatno jaki, uticajni preko udaja i inteligencije Nikolinih kćeri. 

Kakav su odnos imali Musolini i kraljica Jelena? 

Kompleksan. Vitorio i Jelena su samo pratili ljubav i razočarenja svog naroda, kada je narod to tražio bili su uz njega, kada je narod to tražio odrekli su ga se i izdali, taj deo je naročito kontroverzan a zapravo nije. On više od ideologije pokazuje kako je teško biti vladar i plave krvi, kako je to i veličanstveno ali i jezivo teško o čemu je knjaz uvek govorio svojim kćerima. 

Meni je neverovatno koliko smo mi politizovani i ideologizovani, mene to ne zanima i nisam imala nameru bilo šta da cenzurišem da bih ugađala ni malograđanima ni puritancima ni patrijarhalnim mitomanima. Ovo je priča o ljubavi i ženskoj slobodi i intelektu, a drugi neka pišu podobne i cenzurisane istorije.

Jednog dana naša svest će doseći taj nivo da iskoračimo iz mitske crno-bele svesti i tada ćemo shvatiti da su ove četiri princeze najveći kapital kulture i slobode koje imamo do tad će se po običaju istorija pisati po porudžbini prilagođena patrijarhalno malograđanskom ukusu. Ja nemam veze sa tim, zato moja knjiga nije u lektiri, ali zato je za razliku od lektire svi čitaju sa žarom.

Kraljica Jelena je imala brojna interesovanja: volela je da peca, interesovalo ju je travarstvo i medicina. Kažete da se o crnogorskom bilju kod nje raspitivao i Hitler? 

Da ona je vrlo apartna ličnost, imala je neobične opsesije sve to je ovde opisano pa i saveti koje je davala mnogim slavnim i moćnim, bila je ekspert za lekovite trave.

Danas, u mnogim evropskim kraljevskim kućama ima i crnogorske krvi, to su uglavnom potomci Nikolinih „šćeri“. Zna li se broj Nikolinih potomaka? 

Ja sam predstavila sudbine oko dvadesetak onih najzanimljivijih o kojima sam našla egzaktne dokaze. Žao mi je da je Umberto zabranio majci da objavi knjigu o Emanuelu. Ta knjiga i knjiga njene sestre o Raspućinu su misteriozno nestale. Ja verujem da se negde čuvaju.

Koja je vama lično najbliskija crnogorska princeza i zašto? 

Ja sam lično najviše fascinirana Milicom i Anastasijom, delimo istu strast prema onostranom, duhovnom, mističnom, ezoteričnom, ja sam bila šokirana našim sinhronim interesovanjima.

Imate li vi lično neke porodične veze sa ovim ženama, obzirom da su vaši roditelji iz Bjelopavlića? 

Da, moj deda je to dugo krio od svojih kćeri da se ne bi pokondirile u socijalističkoj Jugoslaviji ahahaha, čak i sa druge tatine strane imam veze preko babe knjaza Nikole. Ali pre svega svaka slobodoumna žena će se prepoznati u „Crnogorskim princezama“, to je veza po slobodoumnom duhu važnija od rodbinskih. Ja sam svoju dušu prepoznala u njihovim.

Avanturistički i slobodarski duh i jedno lično pitanje za kraj: kako ste vi? Kako se borite sa vašom bolešću? 

Trudim se da ne govorim više o bolesti jer je Balkan primitivna sredina u kojoj je bolest tabu. Tu sam da pomognem svakom ko traži savet, kontakt informaciju, jer sam prošla ceo svet u potrazi za lekom, ali iskreno, umorna sam od borbi sa primitivizmom, atavizmom i tabuima. Dosadni su ti neosvešćeni ljudi koji osuđuju sve i svašta i ja više nemam potrebu bilo kome šta da objašnjavam. Neko gleda rijaliti i ima idole u silikonskim starletama, ali ja verujem da ima ljudi koji kao i ja svoje uzore pronalaze u ovakvim osobama kakve su Milica, Anastasija, Zorka i Jelena. Mene je ova knjiga ontološki usrećila jer sam shvatila odakle mi taj avanturističko nekonvencionalni slobodarski duh. Mnogi su pisali o njima ušminkano, cenzurisali im biografije i karakter, ja to nisam radila jer me nije naručio bilo koji establišment da pišem niti me briga da ugađam farisejima, ovo su one veličanstvene i svoje, posebne, harizmatične i necenzurisane prema meri licemera, naravno da sitne duše hoće da ih prekroje prema svom standardu, ali eto jedna knjiga koja kaže „lažu vas, bile su mnogo uzbudljivije, emancipovanije, strasnije i pametnije nego što je to prigodno za čitanke i dosadne tekstove s povodom“.
 
Autor: Vujica Ognjenović
Izvor: Vijesti.me


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
o romanu belo se pere na devedeset slovenačke autorke bronje žakelj 25 aprila u knjižari delfi skc laguna knjige O romanu „Belo se pere na devedeset“ slovenačke autorke Bronje Žakelj 25. aprila u knjižari Delfi SKC
24.04.2024.
Slovenačka autorka Bronja Žakelj, koja u prestonicu Srbije dolazi uz podršku ambasade Republike Slovenije, predstaviće beogradskim čitaocima roman „Belo se pere na devedeset“ u četvrtak 25. aprila od ...
više
novo izdanje zapisa na stubu, jerusalimskom selimira radulovića laguna knjige Novo izdanje „Zapisa na stubu, Jerusalimskom“ Selimira Radulovića
24.04.2024.
U štampi će se uskoro naći drugo izdanje „Zapisa na stubu, Jerusalimskom“ Selimira Radulovića, dobitnika nagrade „Meša Selimović“. Kada pročitamo pesme iz nove knjige Selimira Radulovića, i njima prid...
više
roman o tinejdžerima kakav još niste pročitali ko zna šta će od mene biti ivane lukić u prodaji od 25 aprila laguna knjige Roman o tinejdžerima kakav još niste pročitali – „Ko zna šta će od mene biti“ Ivane Lukić u prodaji od 25. aprila
24.04.2024.
Zabavan, podsticajan i važan – takav je roman za tinejdžere Ivane Lukić „Ko zna šta će od mene biti“, napisan u interesantnoj formi, na mobilnom telefonu. Šesnaestogodišnji Luka ne voli fudbal i ne...
više
nedeljnik u knjižarama delfi laguna knjige Nedeljnik u knjižarama Delfi
24.04.2024.
Novi broj lista Nedeljnik je na kioscima, a od petka ga možete kupiti za samo 29 dinara u svim knjižarama Delfi širom Srbije uz kupovinu bilo koje Lagunine knjige, knjige drugih izdavača ili proizvoda...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.