Laguna - Bukmarker - Delfi Kutak je pročitao: „Zov daljine“ - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Delfi Kutak je pročitao: „Zov daljine“

Možda gradovi, mesta (prostor) mogu strpljivo čekati da u njih dođemo, ali nas vreme ne čeka. Putovanje kroz vreme neprestano traje čak i onda kad nismo u pokretu. Krećemo se kroz njega, ni brže, ni sporije, uvek jednakom brzinom, bez obzira što nam se čini da nije uvek tako. I koliko je prostor preširok, toliko je vreme prekratko, pa je nemoguće da u sva mesta i svaki kutak zavirimo.

Za mene su pisci gradovi, a njihova dela znamenitosti. A ja sam putnik. Putnik, ili sam, kako je Handke u prvoj priči, koja je svojevrsni prolog ove zbirke, nazivao svog protagonistu, Hodač, Saplitalo, Tumaralo, Teturalo, pa sam i kroz ovu knjigu putovala, tumarala, spoticala se.

Radoslav Petković rekao mi je da „već duže, u najmanju ruku od Ajnštajna, znamo da prostor nije kategorija, već da postoji samo kroz kategoriju prostor/vreme; toga najčešće nismo svesni, niti uglavnom imamo potrebe da budemo svesni." Objasnio je Petković to vodeći me paralelno svojim putem u zapadnu Slovačku, do jednog zamka, i stopama srednjovekovonog čoveka na isto mesto.

Zatim me Kecmanović vratio u ne tako davne dane karantina i dozirajući humor i ironiju pokazao kako su i u vreme policijskog časa moguća divna putovanja. Pod uslovom da imamo pravog vodiča.

Ljiljana Đurđić odvela me je u Pariz, da upoznam njenog ujaka, putnika, u mladosti odvažnog, u starosti, hm, ne baš časnog, a Uglješa Šajtinac napisao je da je u Kanadi krao, kupio cipele u Sijeni, zaljubio se u Turkinju u Belgiji i tako redom... „Eto vam putopisa. Sa puta sa kog se nisam vratio." To je na kraju poručio.
Jelena Lengold ispričala je priču jednog putovanja koje mi izazva i užas i jezu, a Gordana Ćirjanić uporedila je putovanja sedamdesetih i ova današnja.

Pravo u Rusiju odveli su me Gatalica i Petrović. Gatalica je, kroz pisma, opisao put jednog Gerasima. Putovao je Gerasim 1919. u Rusiju, da Marka Šagala ubedi da ode u Pariz i postane ono za šta je predodređen - veliki slikar. A Petrović je pravi putopis napisao, otvorio mi mnoga moskovska vrata, i ona teška, i ona što se sama otvaraju. Pokazao ona kroz koja se ne može proći, a doveo me i ispred njemu omiljenih, tamo, do trga na kom uzdignut stoji spomenik Čajkovskom.

Milisav Savić proveo me je kroz mnoge gradove, ali i kroz osećanja dvoje ostarelih ljubavnika, koji putuju sa senkama svojih sećanja. Marković, pak, doputovao je u Kotor tragajući za pričom, istražujući „ružu vetrova". A šta li je pronašao?

Brodom Monserat, na plovidbi od Barselone do Njujorka, Vule Žurić pod jedan, dva, tri i pod ostale brojeve prikazao je upoznavanje Trockog i Artura Karavana. A u suprotnom smeru, iz Amerike u Evropu, doputovala je Elodija Lotan Mijatović, žena koja je prva našu narodnu književnost prevodila na engleski. O njenim pređenim miljama pisala je Mirjana Mitrović.

Aleksandra Đuričić se vratila u svoje detinjstvo, povela me na svoje prvo putovanje kojeg se jasno seća – na Ohrid. Pokazala ohridske kuće, crkve i manastire, a oživela i miris ohritske pijace. Na put u Makedoniju pošla sam i uz dnevničke zapise, uz jako interesantnu priču Vase Pavkovića.

Danica Vukićević napisala je sećanja na tri svoja putovanja, a Srđan Valjarević doveo me je do kraja neobičnog teksta, a i do kraja mog lutanja ovom zbirkom.

Čitanje ove zbirke bilo je poput proputovanja kroz različite gradove, poput onog putešestvija kad se ni u jednom gradu predugo ne zadržite, ali njihov duh možete da naslutite. Jedni vas ostave ravnodušnim, a drugi odblescima svoje lepote probude u vama želju da im se ponovo vratite, da ih bolje upoznate.

Koliko god da živimo, koliko god da čitamo, sve pisce ne možemo upoznati. I kao što nam prolasci kroz neke gradove bude želju da dublje zađemo u njihove ulice, ovakve zbirke nam mogu ukazati s kojim piscima vredi putovati. Ja sam dela nekih od ovih pisaca i ranije čitala, ali većinu nisam, a poželela sam da upoznam bolje dela Kovačevića, Aćina i Radakovića.

Kovačević me je vratio u našu istoriju, u Prvi svetski rat, ali je zagrebao i u dubine ljudske duše, u one osobine koje nas čine ljudima.

Aćin me je zainteresovao svojom širinom, svojom sposobnošću da u jednu priču o putovanju u Delft nagomila toliko različitih slojeva. Opisao je grad, ali se dotakao i Vermera, i umetnosti. A sve produbio svojim razmišljanjima o prolaznosti.

A Radaković, Radaković me je kupio svojim dugim rečenicama, koje teku, koje su poput kakve muzičke arije, ne zaustavljaju se, samo se tonalitet menja. S lepšim stilom pisanja se skoro nisam srela.

„Bili smo povezani svime što je tu postojalo. Suncem; mirisima; pogledima. Pre svega neznanjem o svemu što će se kasnije desiti.“

Ovim rečima završio je svoju priču, a ja bih želela da znam i šta je bilo pre, i šta će se kasnije desiti, jer bih mogla da putujem kroz tomove i tomove takvim jezikom napisanih knjiga.

A vi? Jeste li putnici? Tumarala, Saplitala? Čujete li zov daljine?

Jeste li čitali dela pomenutih pisaca?
 
Autor: Andrijana Petković
Izvor: Delfi Kutak 


Podelite na društvenim mrežama:

nedelja knjiga stivena eriksona od 20 do 26 maja  laguna knjige Nedelja knjiga Stivena Eriksona od 20. do 26. maja!
20.05.2024.
Erikson je stekao svetsku slavu i armiju čitalaca serijalom „Malaška knjiga Palih“, a Laguna je objavila 14 knjiga ovog autora. Zanimljivo je da je po obrazovanju arheolog i antropolog, a završio je i...
više
ekskluzivno stiven erikson u beogradu 20 maja  laguna knjige Ekskluzivno: Stiven Erikson u Beogradu 20. maja!
17.05.2024.
Jedan od najznačajnijih svetskih autora žanra epske fantastike, Stiven Erikson, družiće se sa čitaocima u Beogradu u ponedeljak 20. maja od 17 sati u knjižari Delfi SKC. On će potpisivati svoje knjige...
više
nastavak bestselera jato egzodus kejt stjuart u prodaji od 21 maja laguna knjige Nastavak bestselera „Jato“ – „Egzodus“ Kejt Stjuart u prodaji od 21. maja
20.05.2024.
„Egzodus“ Kejt Stjuart nastavak je svetskog bestselera „Jato“. Možeš li Sesilija živeti u laži? To je grad duhova, mesto koje je proganja, koje ju je stvorilo. Jasno joj je da nikad neće prevazići ...
više
branko anđić ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje laguna knjige Branko Anđić: Ništa gore od čitanja suvoparne knjige, jedino gore od toga je njeno pisanje
17.05.2024.
Ovogodišnji dobitnik Nagrade grada Beograda „Despot Stefan Lazarević“ u oblasti književnosti i prevodnog stvaralaštva u razgovoru za Danas govori o značaju ove nagrade, ali i o dve poslednje knjige na...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.