Kud se dede onaj dobroćudni debeljko? Zašto se Smrt provlači kroz odžake pokušavajući da kaže „ho-ho-ho“? Najmračnija noć u godini postaje još mračnija...
Morbidna dadilja Suzan mora sve da razreši do jutra, inače jutro neće ni svanuti. Nikada više...
Dvadeseti roman o Disksvetu predstavlja gozbu tame i Smrti (sa sve raspevanim crvendaćima i grančicama imele).
Znate kako se kaže: Bolje bi ti bilo da pripaziš...
„Ovaj roman ima energiju Autostoperskog vodiča kroz galaksiju i maštovitost Alise u Zemlji čuda, kao i mnogo inteligentnog humora, osvežavajućeg cinizma i duhovitih osvrta na našu svakodnevicu.“ A. S. Bajat, Sunday Times
Gospodin Pračet u ovoj knjizi svima lepo na tanjir iznese neke stavke o univerzumu i svetu ljudi. Smrt je kao lik lepa i komična prezentacija onoga čega se ljudi boje. Neizvesnosti. Pred kraj knjige se odigra jedan razgovor između njega i Suzan, koji govori suštu istinu o ljudima sa kojom sam ja saglasan. Svaki je čovek u stanju da napravi laži i u njih veruje, jer je za opstanak tako nešto neophodno. To je Pračetova istina, sa kojom se slažem. Ko zna, možda je i ta njegova istina samo još jedna laž. Sve u svemu, knjigu valja pročitati, smeh je zagarantovan. A ko malo više pažnje obrati, videće da se njegova filozofija svuda krije, fino utkana između redova prostih stvari od kojih ljudi sa stolice padaju od smeha.
Jedna od najboljih naslova iz serijala o Disksvetu.
I Smrt ima "dusu" :-) Prikazana je njegova "ljudska", brizna, pravedna strana...
Preporucujem da se pogleda i ekranizacija knjige.
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.