Laguna - Bukmarker - Pitajte me bilo šta – Ja sam Mark Lorens, hranim decu tako što pišem priče - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Pitajte me bilo šta – Ja sam Mark Lorens, hranim decu tako što pišem priče

Moja prva knjiga „Prince of Thorns“ ima 1309 ocena na Goodreadsu, pročitajte ih!

Donedavno sam bio naučnik istraživač, ali pošto sam proglašen za tehnološki višak sada sam pisac sa punim radnim vremenom.

Imao sam dugu listu hobija sa koje se trudim da skinem prašinu, ali istina je da mi briga o mojoj najmlađoj, teško ometenoj, kćerci oduzima sve vreme.

Uspeo sam da igram GTA V tokom Božića, međutim, to je prva igra koju sam igrao godinama unazad. I dalje smatram igrice svojim glavnim hobijem, ali sada je to hobi na čekanju.

U svakom slučaju, pitajte me bilo šta. I dok vam pričam da li će konj pobediti deset hiljada pataka ili obratno potrudiću se da budem dovoljno zanimljiv da ne primetite kako je sve ovo prikriveni trud da vas prevarim da kupite moje knjige.

Upravo sam završio „Lokijev ključ“ i to je jedna od mojih najdražih knjiga 2015. Posebno mi se sviđa kako Džal sazreva (ili ne toliko) kroz poslednje dve knjige. Čiji lik vam predstavlja veći izazov za pisanje – Džorg ili Džal? U kojem od ova dva lika više uživate?

Džorg je veći izazov na emotivnom planu. Džalan mi pruža mnogo više prilika za smeh, mada se u retkim prilikama ponaša malo zrelije, što me veoma zadovoljava. A Džorg mi, naravno, daje divnu priliku hakovanja konzervativnosti i politike, i mogućnost da sakatim sporedne junake – što može biti veoma katarzično.

Možemo li da dobijemo grub uvid u dan Marka Lorensa?

Možete misliti na dan u grubim crtama ili grub dan. Odlučiću se za ovo prvo. Donedavno je to uključivalo mnogo više vožnje bicikla, sve dok Selin, moja ometena kćerka, nije počela da odlazi na dnevnu negu školskim autobusom. Sada je to obično opuštenije (bar u danima bez odlaska u bolnicu ili hitnih slučajeva). Obično je oko pola devet ujutru predam negovatelju, zatim mogu da se razvlačim po kući do pola četiri, i žongliram između pisanja i poslova vezanih za pisanje (slanje knjiga, odgovaranje na intervjue, društvene mreže, razgovori sa izdavačima, agentima, prevodiocima, uređivanje već napisanih knjiga, itd). Zatim se brinem o Selin do 21 sat, osim ako nemamo trosatnu negu, što često imamo, mada je šest od poslednjih osam otkazano, a i eto pomažem da se Selin podigne, presvuče ili premesti iako je negovatelj tu.

Kako ste razvili takav talenat koji je bio vidljiv odmah u debitantskom romanu?

Samo pisanje, red po red, oduvek mi je bilo najvažnije. Zatim likovi, pa onda zaplet. Pisao sam pesme pre nego što sam pisao kratke priče i kratke priče pre nego što sam pisao romane. Oduvek sam voleo moć kojom jezik pomeri čitaoca (onog ko ima uha i srca za to) samo jednim redom. Valjda sam odradio svojih 10.000 sati. Moja prva objavljena knjiga nije bila moja prva napisana knjiga, a pisao sam i ranije.

Da ste primorani da krenete na put poput Džala i Snorija, i da možete da povedete samo jednog autora koga poznajete, ko bi to bio?

Dobro pitanje. Mogao bih odabrati Pitera Breta za dobro društvo, Džoa Aberkrombija zarad šarma ili Daga Hulika jer je visok skoro dva metra. Na kraju bih se odlučio za društvo Majka Kola, i zbog šarma i zbog činjenice da je služio u oružanim snagama, bio plaćenik i spasilac, a pored tih veština i hrabrosti do te mere je odan da sam siguran kako bi se vratio da me spase od trolova ako bih uganuo članak u begu.

Da li ste bili u Švedskoj, Italiji ili nekoj drugoj zemlji u kojoj se odigravaju radnje vaših knjiga?

Bio sam u Skandinaviji dosta puta, i u većem delu Evrope, mada uglavnom tokom tri putovanja železnicom gde sam uglavnom gledao pejzaže iz vagona i video sam dosta centara glavnih gradova.

Ko je na vas najviše uticao i koje biste nam knjige preporučili?

Večito je to pitanje o književnom uticaju. U „Prince of Thorns“ na glavnog lika je direkno uticao klasik Entonija Bardžisa iz 1962. „Paklena Pomorandža“. A da li je neka knjiga ili autor koga sam čitao ima direktan uticaj na moje pisanje... ne mogu da kažem. Osećam da je pravi odgovor „Nema niko“, ali sam isto tako svestan da je sve što sam pročitao moralo ostaviti traga. Veliki sam obožavalac Džordža Martina, Robin Hob i Dejvida Gemela. Pročitao sam i sjajna dela Patrika Rotfusa, Pitera Breta i Endrjua Rajana... sve to vredi pročitati. Ja se (kao i većina čitalaca žanra) radujem izlasku „Winds of Winter“ i „Doors of Stone“, takođe novoj knjizi Robin Hob. Nedavno sam pročitao „Presto od lobanja“ Pitera Breta. Sjajna zabava i odličan serijal za upoznavanje sa žanrom.

Izvor: reddit.com
Prevod: Vojislav Teofilović


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
francuski akademik andrej makin gost 111 laguninog književnog kluba laguna knjige Francuski akademik Andrej Makin gost 111. Laguninog književnog kluba
10.05.2024.
Nova tribina Laguninog književnog kluba biće održana u petak, 10. maja. Specijalni gost našeg druženja biće ugledni svetski pisac i francuski akademik Andrej Makin koji će od 17 sati potpisivati svoje...
više
stiven erikson gost festivala fantastike u nišu od 16 do 19 maja laguna knjige Stiven Erikson gost Festivala fantastike u Nišu od 16. do 19. maja
10.05.2024.
U Niškom kulturnom centru se od 16. do 19. maja održava šesti Festival fantastike u Nišu, u organizaciji Udruženja ljubitelja fantastike „Ordo DrakoNiš“ i Niškog kulturnog centra. Laguna će se predsta...
više
 sara i spodobe iz dečje sobe zorana penevskog u prodaji od 13 maja laguna knjige „Sara i spodobe iz dečje sobe“ Zorana Penevskog u prodaji od 13. maja
10.05.2024.
„Sara i spodobe iz dečje sobe“ je nova knjiga za mališane iz pera i mašte Zorana Penevskog. Sara ide u školu, ali više voli da ide kud je mašta vodi. Tu liči na tatu. Sara je ponekad šašava, ali pr...
više
ivan ivanji (24 januar 1929 9 maj 2024) laguna knjige Ivan Ivanji (24. januar 1929 – 9. maj 2024)
10.05.2024.
Književnik, prevodilac i autor Vremena Ivan Ivanji preminuo je na Dan pobede nad fašizmom, tamo gde je pre 80 godina iz Novog Sada kao Jevrejin bio deportovan da umre – u Vajmaru, samo desetak kilomet...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.