Laguna - Bukmarker - 7 užasnih priča poznatih pisaca - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

7 užasnih priča poznatih pisaca

Kada se zasite pisanja romana koji su im doneli slavu, poznati autori se s vremena na vreme pozabave pisanjem o nečemu do čega im je zaista stalo. Ponekad se jednostavno radi o promeni žanra, a ponekad zaista može delovati kao da su pomerili pameću.



Mark Tven o kraljici, Šekspiru i gasovima

Dok je nastojao da se istovremeno izbori sa dva buduća remek-dela, Marka Tvena su sigurno mučila pitanja: koja će od ove dve priče odrediti smer moje književne karijere? Koje od njih će se sećati buduće generacije? Da li će to biti „Haklberi Fin“, priča o avanturama jednog dečaka? Ili možda moja kratka priča „1601“?

U slučaju da vam nije poznata sa časova književnosti, „1601“ govori o pokušaju kraljice Elizabete I da optuži Vilijama Šekspira za neprimereno ponašanje. Pisac je priči dao formu dnevničkog zapisa iz 1601. godine. Napisana je izuzetno formalnim jezikom elizabetanske epohe i verovatno je jedan od najnepristojnijih književnih tekstova koje ćete ikada pročitati.

Priča počinje scenom u kojoj kraljica Elizabeta, Volter Rali, Frensis Bejkon, Ben Džonson i Vilijam Šekspir piju čaj. Radnja se zahuktava u trenutku kada neko ispusti gas, što je živopisno opisano kao „oslobađanje izuzetno moćnog, praćeno uznemirujućim smradom“.

Od tog trenutka priča prerasta u pravu detektivsku misteriju, jer kraljica nastoji da otkrije čija zadnjica je odgovorna za incident. Ona upire prstom u sve prisutne, od Bena Džonsona do Vilijama Šekspira. Ispostavlja se da je krivac Volter Rali, koji otkriva da ga je bilo sramota da prizna krivicu u tako uvaženom društvu. Kada je problem rešen, Tven priču zatvara nizom neukusnih šala.

„Teret belog čoveka“, Radjard Kipling

Radjard Kipling poznat je čitalačkoj publici kao pisac „Knjige o džungli“, prelepe priče o odrastanju jednog dečaka među životinjama, koja se bezbroj puta našla na filmskom platnu. Mnogi, međutim, nisu upoznati sa činjenicom da je autor Moglijevih avantura napisao i poemu „Teret belog čoveka“.

Ova poema je svojevremeno bila veoma popularna. Napisana je 1899. godine, u vreme kada su se Filipinci borili za nezavisnost od Sjedinjenih Američkih Država. Mnogi današnji čitaoci verovatno nisu upoznati ni sa podatkom da su Sjedinjene Države kolonizovale Filipine.

Kiplingu se ideja o porobljavanju naroda jedne azijske zemlje na drugoj strani sveta očigledno izuzetno dopala. „Teret belog čoveka“ napisao je sa isključivom namerom da ubedi Amerikance da ne daju slobodu Filipinima.

Poema je, po savremenim standardima, izuzetno uvredljivog karaktera. Populaciju druge rase autor naziva „sveže ulovljenim, namrgođenim ljudima“ koji su „pola đavo, a pola deca“. On ih kritikuje jer ne prihvataju bele ljude kao „bolje od sebe“ i one koji su ih kolonizacijom „izveli na svetlo dana“.

„Teret belog čoveka“ je izraz koji danas na engleskom govornom području predstavlja sinonim za engleski imperijalizam i rasizam.



H. P. Lavkraft tvrdi da su mačke bolje od pasa

H. P. Lavkraft je bio kontroverzna ličnost. Iako njegovi otkačeni horori danas imaju veliki broj obožavalaca, za neke od njegovih eseja potrebno je imati jak želudac. Manje poznati spisi ovog pisca preplavljeni su teorijama o rasnoj superiornosti, eugenici i „nižim bićima“.

Govorimo, naravno, o njegovom eseju u kome iznosi dokaze da su mačke bolje od pasa. Ničim izazvan, Lavkraft je jednom prilikom napisao članak od deset strana u kome je izneo brojne klevete na račun pasa i poslao ga časopisu Livz. Naš zaključak je da je članak, bez sumnje, delo neuravnotežene ličnosti.

Lavkraft ne samo da se ne zadržava na izjavama da su mačke, recimo, pufnastije i slađe, on ima dovoljno drskosti da ljubitelje pasa nazove „nemaštovitim“, „zaparloženim“ i „sledbenicima masovnog ukusa“. I to nije sve. Pisac ih optužuje za krah kulture, obrazlažući kako su „prožeti sramotom koja je u mračnom srednjem veku bacila na kolena klasičnu civilizaciju.“

Jedan deo eseja posvećen je tvrdnji da se „o opštem tonu i sklonostima jedne civilizacije može suditi na osnovu odnosa prema mačkama i psima“. Uspehe egipatskih faraona pripisuje činjenici da su najviše voleli mačke.

Dobro je poznato da je Lavkraft zaista zastupao rasističke stavove. Čak i u eseju o mačkama i psima on nalazi za shodno da istakne kako crnci nisu ljudska bića. Ipak, bez obzira na dubinu njegovih predrasuda, izgleda da ništa nije mrzeo više od pasa.

„Prdite ponosno“, Bendžamin Frenklin

Iako je Bendžamin Frenklin pre svega zapamćen kao izumitelj i jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država, poznato je da se bavio i pisanjem. Njegovi „Almanasi sirotog Ričarda“ ubrajaju se među najuspešnije naslove tog doba, a mnogi mudri saveti iz tih godišnjaka očuvali su se sve do danas.

Zato pomalo iznenađuje činjenica da, iz nekog neobjašnjivog razloga, mnogi zanemaruju njegov vrsni esej „Prdite ponosno“. Frenklin je, naime, u jednom dužem članku stao u odbranu ove prakse, ističući da se ljudi protive ispuštanju gasova isključivo zbog neprijatnog mirisa.

Njegov esej poziva „učene lekare, hemičare, i ostale umove ovog prosvećenog doba da otkriju neki lek koji bi omogućio da vetrovi koji prirodno izlaze iz našeg tela postanu ne samo neprimetni, već i prijatni poput parfema“ kako bismo mogli da „prdimo ponosno“.



Vanzemaljci u nastavku „101 dalmatinca“ autorke Dodi Smit

Čuveni Diznijev crtani film „101 dalmatinac“ bio je adaptacija romana Dodi Smit. Autorka je nešto kasnije napisala i nastavak koji se, blago rečeno, razlikovao od Diznijeve verzije.

Smitova je drugom romanu dala naslov „Lajanje na zvezde“. Knjiga počinje tako što svi ljudi i životinje, osim pasa, padaju u dubok san. Ovo je delo gospodara Zvezde pasa, vanzemaljca koji je odlučio da pomogne 101 dalmatincu da pobegnu sa planete Zemlje pre nego što je ljudska rasa uništi u nuklearnom ratu.

Priča je nastala šezdesetih godina 20. veka, kada su u naučnoj fantastici dominirale teme vezane za Hladni rat. Verujemo da nikoga ne čudi Diznijeva odluka da ovu ideju ne pretvori u film.

Naučnofantastični roman Džonija Keša

Pre nego što je postao slavan, Džoni Keš je gajio ambiciju da postane pisac naučne fantastike. Keš je 1953. napisao knjigu „Hologramski plesač“, distopijsku priču o budućnosti, u kojoj je Rusija pokorila SAD.

Iako je Amerika praktično sravnjena sa zemljom u nuklearnim napadima, autor se u svojoj priči koncentriše na industriju zabave. U Kešovoj viziji budućnosti zabavni sadržaji putuju telefonskim linijama i izlaze iz slušalica u vidu holograma.

Knjiga nije stigla do čitalačke publike, jer nijedan izdavač nije prihvatio da je objavi. Jedan od razloga za odbijanje bilo je i to što tekst nije bio napisan standardnim jezikom. Cela priča bila je napisana teško razumljivom fonetskom verzijom engleskog, lišenom gramatičkih pravila, za koju je Keš tvrdio da će postati dominantna u budućnosti.

Keš se pomirio sa sudbinom i postao muzička legenda. Knjiga je na kraju ipak objavljena kada je 48 godina kasnije pevačeva ćerka Rozen Keš pronašla rukopis.

Zombi nekrofilija Džordža R. R. Martina

Džordž R. R. Martin ne piše lagane romane „za celu porodicu“. Stranice „Igre prestola“ ispunjene su incestom, silovanjima i ubistvima i zato je obožavaoce ovog pisca veoma teško šokirati. Ali njegova kratka priča „Meathouse Man“ će vas ostaviti bez reči.

Po Martinovom priznanju, ovo je „najmračnija, najturobnija, najbolesnija i najizopačenija stvar koju sam ikada napisao“. To je primeren opis, jer priča govori o čoveku koji koristi zombi apokalipsu kako bi imao seksualne odnose sa zombijima.

Najveći deo priče zauzimaju detaljni opisi seksa sa leševima, a ostatak je posvećen rasplinutoj filozofskoj meditaciji o sposobnosti leševa da u tome uživaju.

Martin tvrdi da mu je cilj bio da impresionira pisca Harlana Elisona. Kada je Elison tražio od njega da napiše priču za antologiju „Opasne vizije“, Martin se uplašio da neće biti u stanju da napiše nešto što bi bilo dovoljno sumorno za nekoga ko je pisao kratke priče poput „Nemam usta, a moram da vrištim“. Zato je odlučio da napiše najgoru stvar koju je mogao da zamisli.

„Meathouse Man“ je u poslednjih nekoliko godina stekla novu publiku, a nedavno je probražena i u grafički roman.

Autor: Mark Oliver
Izvor: 10bestenliste.com
Prevela: Jelena Tanasković


Podelite na društvenim mrežama:

kriza koja je čarlsa dikensa umalo koštala karijere laguna knjige Kriza koja je Čarlsa Dikensa umalo koštala karijere
07.05.2024.
Čarls Dikens se redovno tuširao hladnom vodom i voleo da ide u duge šetnje, tokom kojih je prelazio dvadesetak, a ponekad i trideset kilometara. Stiče se utisak da nikada nije sedeo skrštenih ruku: na...
više
prikaz romana stari kalendar jedne ljubavi andreja makina život između stvarnosti i sećanja laguna knjige Prikaz romana „Stari kalendar jedne ljubavi“ Andreja Makina: Život između stvarnosti i sećanja
07.05.2024.
Početkom 2021. godine se u francuskim knjižarama, posle dvogodišnje pauze, pojavilo novo ostvarenje akademika Andreja Makina. Reč je o romanu „Stari kalendar jedne ljubavi“, nostalgijom obojenom delu ...
više
omiljena akcija knjigoljubaca 3 za 999 od 7 do 26 maja  laguna knjige Omiljena akcija knjigoljubaca: „3 za 999“ od 7. do 26. maja!
07.05.2024.
Akcija koju najviše volite i uvek željno iščekujete, jer su tamo najbolji naslovi iz naše ponude – „3 za 999“ počinje 7. i traje do 26. maja 2024. godine, u svim Delfi knjižarama, kao i na sajtovima l...
više
delfi kutak je pročitao malo drugačiji hepiend  laguna knjige Delfi Kutak je pročitao: „Malo drugačiji hepiend“
07.05.2024.
Knjigu sam dobila na zadatak za čitanje. Na prvu loptu, kada sam ugledala korice i videla da ima 500 strana, samo sam zakolutala očima. Dakle, prvi susret nije prošao kako treba. A još više sam zak...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.