Laguna - Bukmarker - Volim ljubavne priče zato što su predvidljive i ne stidim se toga - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Volim ljubavne priče zato što su predvidljive i ne stidim se toga

Počela sam da čitam ljubavne romane prošlog decembra. Imala sam čitalačku krizu. Ono što me je izvuklo iz nje su sočni, zabavni, ljubavni romani sa srećnim krajem. Stidim se jer mi je trebalo toliko vremena da dam priliku ljubavnim romanima. Srećom, sada sam njihov čitalac i to ne samo kada pokušavam da se izvučem iz čitalačke krize. Ljubavni romani su stalan deo mog raznolikog i eklektičnog čitalačkog života.



Postoji mnogo razloga zašto treba čitati ljubavne romane i mnogo toga što volim u ovom žanru. Ali tokom ovih deset meseci koliko čitam ljubiće, konačno sam shvatila zašto sam ja lično tako duboko i potpuno zaljubljena u ljubavne romane: uvek znam šta junak želi i da će to dobiti.

Želja junaka je ta koja pokreće roman. Svako ko je ikad pokušao da napiše roman ili priču to zna. Ako ne znate šta vaš junak želi, skoro je nemoguće napisati pristojnu knjigu. Naše želje, ma koliko bile sitničave, ozbiljne, nesvesne ili kritične prema preživljavanju, ono su što usmerava naše postupke. Čak i kada ne možete tačno da odredite šta junak želi, dobar pisac vas sigurno vodi ka kulminaciji, ka trenutku kada on uspe ili ne uspe da ostvari ono što želi.

Junaci u romantičnim romanima mogu biti isto onoliko duboki i slojeviti kao i likovi iz drugih romana. Njihove želje mogu biti komplikovane ili kontradiktorne, umeju da greše, mogu da provedu stotinu strana jureći za pogrešnom osobom dok konačno ne shvate da će ih neko drugi usrećiti. Za razliku od drugih likova, za likove ljubavnih romana je želja, ta stvar koja pokreće radnju, mehanizam koji vas tera da okrećete strane – i nikad nije iznenađujuća za čitaoca. U svakom ljubavnom romanu koji sam do sada pročitala, znala sam šta će se desiti na kraju: dvoje (ili više) ljudi žele da budu zajedno, i na kraju i budu zajedno.

Ponekad junaci moraju da prevale dvesta strana prepreka pre nego što završe u zagrljaju onog drugog. Ponekad odbijaju da se pomire sa tim da se vole. Ponekad se ceo svet ispreči između njih i njihovog izabrabnika/ce ili neka druga osoba ili njihovi sopstveni strahovi i nesigurnosti. Ponekad su zbunjeni i nisu sigurni šta žele, ali ja kao čitalac, nemam sumnji.

Uprkos svemu ovome, ljubavni romani nisu dosadni. Upravo suprotno – čitanje ljubića nije samo zabavno, već i duboko umirujuće. Volim da čitam knjige zbog kojih ne mogu da prestanem da okrećem strane, pitajući se šta će se sledeće desiti. Ljubić nije lišen onog čudesnog iščekivanja koje vidimo u drugim romanima. Ali to iščekivanje je put koji nas vodi do srećnog kraja – jer ne znamo kako će se to desiti, zašto, gde i kada – čak i kad znamo ishod.



Predvidljivost je vrlo česta meta kritika u knjigama i filmovima. Preletite recenzije romantičnih komedija na Amazonu i lako ćete primetiti taj argument: „ali znao sam šta će se desiti na kraju“. Ja sam tip osobe koja čita članke na Vikipediji za televizijske emisije i finale sezona pre nego što ih odgledam, samo da bih se pripremila za eventualnu smrt/katastrofu/trenutak koji nas drži u napetosti, tako da je verovatno trebalo odavno da shvatim da su ljubavni romani prava stvar za mene. Nikad nisam razočarana u ljubavni roman sa predvidljivim zapletom. Detalji su ti zbog kojih je čitanje ljubića tako zabavno i privlačno, ne ono što se desi na kraju (pa završiće zajedno, naravno!), već pojedinosti toga kako će protagonisti završiti zajedno.

Jer znate šta, život je pun iznenađenja. Saznaćete da vas vara čovek sa kojim ste deset godina u braku. Majka vaše najbolje prijateljice poginuće u sudaru. Vaš muž će dobiti otkaz, vaša devojka će raskinuti sa vama putem imejla, vaše dete će doneti odluku da se preseli na drugu stranu planete sa vašim unucima. Većina iznenađenja sa kojima se suočavamo nisu zabavne ni ljubavne poruke. Ona nas uništavaju. Svet je grubo i nemilosrdno mesto i malo toga u njemu možemo da kontrolišemo.

Ljubići nisu samo med i mleko. Neki od najboljih ljubavnih romana koje sam pročitala se bave ozbiljnim temama i ne ignorišu činjenicu da patnja postoji. Ali je super to da možete da uzmete da čitate ljubavnu priču i ne potrošite mentalnu energiju pitajući se da li će se sve završiti kako treba. Toga imamo dovoljno u pravom životu.

Čitam zbog raznih razloga. Da pobegnem, da se unesem u nešto, da naučim nešto novo. Ljubići su dobra i zabavna stvar za bekstvo od stvarnosti, ali ono što najviše volim kod njih je ta nesumnjiva i otvorena želja likova. Kada tačno znate šta junak želi, iznenađenje koje doživite vas neće povrediti, već ćete osetiti nežnu napetost i naravno i izvrsnu, raznoliku, kreativnu i ugodnu predvidljivost.



Autor: Lora Sekton
Izvor: bookriot.com


Podelite na društvenim mrežama:

predstavljena pesnička zbirka u lavirintu  laguna knjige Predstavljena pesnička zbirka „U lavirintu“
19.04.2024.
Nova zbirka poezije Igora Mirovića predstavljena je 18. aprila u kafeteriji Bukmarker knjižare Delfi SKC.   Pored autora, o knjizi su govorili prof. dr Zoran Đerić i prof. dr Aleksandar Je...
više
ema jarlet o orionu i mraku slikovnice i večernje nebo su oduvek bili deo mog života laguna knjige Ema Jarlet o „Orionu i Mraku“: Slikovnice i večernje nebo su oduvek bili deo mog života
19.04.2024.
Autorka hita „Orion i Mrak“ Ema Jarlet otkriva svoju opsesiju mrakom, kako nastaju priče i junaci koje ilustruje i u kome je pronašla inspiraciju za svoje čarobne slikovnice koje nakon objavljivanja n...
više
rastislav durman o novoj knjizi ona bića koja nisu sića  laguna knjige Rastislav Durman o novoj knjizi „Ona bića koja nisu sića“
19.04.2024.
„Ona bića koja nisu sića“ nova je knjiga evropskih bajki koju je priredio novosadski autor Rastislav Durman. Pisac za decu i odrasle poslednjih godina posvetio se prikupljanju bajki sa svih evropskih ...
više
prikaz knjige vladalac nikola makijavelija uputstvo za rukovanje državom laguna knjige Prikaz knjige „Vladalac“ Nikola Makijavelija: Uputstvo za rukovanje državom
19.04.2024.
„Ne zna se ko pije, a ko plaća“ najbolji je iskaz o situaciji u renesansnoj Italiji. U svakom njenom kutku sram, zločin i samovlašće bili su deviza. Zločin? Stvar službene dužnosti. Ubistvo? Oblik dru...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.