U romanu Afrikanac čitalac zaranja u jedan fantastičan svet u kome su književni junaci carevi i predsednici, princeze i vračevi, pesnici i avanturisti, gerilci i ambasadori, svet koji vrvi od mitomana, erotomana, srebroljubaca i medjunarodnih licemera, među kojima ima i ličnosti koje su obeležile možda najuzbudljiviju epohu savremene afričke istorije. Uverljivost kojom su opisani potiče iz činjenice kojom se može pohvaliti malo koji pisac – lično ih je poznavao.
Pustolovine koje se od onih u pikarskom romanu razlikuju jedino po tome što su stvarno doživljene idealno odgovaraju živopisnom ambijentu „crnog kontinenta“: visoke planine, široke reke, prašume, jezera velika kao mora...
U Afrikancu se pokreću i značajna mitološka, antropološka, pa i filozofska pitanja o pokidanim vezama savremenog čoveka ne samo sa svojom prošlošću, već i sa prirodom, o različitoj strukturi znanja, o lažnoj humanosti „dobrotvoraca“ i nadmenosti osvajača i, najzad, o samom smislu razvoja čovečanstva.
Kao da ste usred Afrike, ošamutiće vas boje i mirisi – nećete biti sasvim sigurni da li o njoj čitate ili je udišete!




Miklja je ovom knjigom očuvao srpski putopis, koji sada maestralno nastavlja Viktor Lazić, i na poseban način dočarao magično Afričko okruženje koje predstavlja vrhunac svakog avanturiste. Nakon Rastka Petrovića činilo se da se ni jedan Srbin neće usuditi da govori o Africi na način na koji je to Miklja uradio. Crta koja razdvaja ova dva dela, a oba dočaravaju kako opise tako i ukuse i mirise Crnog kontinenta, jeste to da kod Miklje vidimo crtu avanturizma, koja kod Petrovića manjka. Kada govorimo o formi, Miklja je u ulozi sveznajućeg naratora, ali je lik Afrikanca koji on opisuje inspirisan njime. Dok je živeo u Africi, kao diplomata, doživeo je avanture koje su ravne avanturama najboljeg fiktivnog romana, a on je imao priliku da ih iskusi na svojoj koži. U knjizi govori o raznim Bušmanima i vračevima, koje je imao priliku da upozna i uopšte o plemenskom i vangradskom životu, ali ipak kao kontrast plemenskom životu Afrike, u knjizi možemo videti i život Afričkih bogataša koji žive u gradovima, a sa kojima je imao prilike da se sreće kao diplomata. Tu su još i situacije iz Srbije o kojima on priča kao stanovnik Afrike, kao i recimo modernizacija Afrike, postavljanjem prvog telefona u jednoj afričkoj državi. Sve u svemu knjiga ostavlja jak utisak na čitaoce koji vole avanturu kao i na one koji će knjigu možda čitati samo zbog prirode i očaravajućeg okruženja, koje je podjednako zastupljeno tokom cele knjige.




Iskreno ostao sam bez teksta kad sam procitao knjigu. Kao da ste usred Afrike, ošamutiće vas boje i mirisi – nećete biti sasvim sigurni da li o njoj čitate ili je udišete.Nisam ni ja bio siguran dok nisam procitao knjigu do kraja i zatvorio je.Ne znam sta da kazem o njoj osm da mi se veoma dopala,da je zanimljiva i dobra.Svima bih je preporucio.Dušane Miklja knjiga vam je sjajna !

Dušan Miklja rođen je u Beogradu, gde se i školovao. Mnogo je putovao i boravio više godina u Africi, odakle je kao dopisnik izveštavao o dramatičnim istorijskim događajima. Lično je poznavao mnoge državnike, ali i gerilske vođe. Autor je zbirki priča Sultan od Zanzibara, Kosmopolitske priče, Bilo jednom u Beogradu, Hronika nastranosti,kao i njenih proširenih izdanja Dranje dabrova... ...više