„U romanu za koji je pisac 1980. godine dobio NIN-ovu nagradu, o tabuiziranom prijateljstvu jednog kosovskog Albanca, Istrefa Verija, i poslednjeg potomka stare srpske, beogradske porodice Hadžislavković, Vladana Hadžislavkovića, oksfordskog đaka, osobito dominiraju dogmatičnost i fanatizam jedne (klasne, ideološke vrste) prema isključivosti drugačije ideologije, koja počiva na otporu prema svemu što je primitivno i destruktivno po građansku kulturu.“
Bojana Stojanović-Pantović
„Predočavajući čitaocima uzbudljivu sliku neizbežnih i nerešivih sukoba među ljudima različitih civilizacijskih interesa i različitih kulturnih nivoa, Selenić postojano u svojim romanima ukazuje na to da je jemstvo ljudske vitalnosti u čovekovoj sposobnosti da uoči različitost i razumeva drugog i drukčijeg, ali da procesi ovog razumevanja nose tragične nesporazume i sukobe.“
Ljubiša Jeremić
„Roman Prijatelji je neka vrsta iznuđenog povlačenja od otvorene konfrontacije dva protivnička morala na temu neprirodne – pa zato i neodržive – vezanosti dva suprotna sveta: statičnog i klonulog građanskog intelektualca sa dekadentnim i nezdravim sklonostima, i dinamičnog, zdravog albanskog momčića, koji od testeraša, pod blagom rukom svog zaljubljenog zaštitnika, prerasta u čoveka novog doba.“
Predrag Palavestra

Slobodan Selenić je rođen 1933. godine u Pakracu. Pisao je pozorišnu kritiku i bio redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Napisao je sledeće romane:Memoari Pere Bogalja (1968, Oktobarska nagrada grada Beograda za književnost), Prijatelji (1980, NIN-ova nagrada, Nagrada Biblioteke SR Srbijeza najčitaniju knjigu 1981), Pismo/glava (1982), Očevi i oci (1985), Timor mortis (1989,... ...više